Kolumne

subota, 1. srpnja 2017.

Danica Vukićević | Nikola Kojić: Atharon


Na putu koji se ne završava

Ako bismo žanrovski određivali Atharon, bez mnogo muke svrstali bismo ga u epsku fantastiku. Počev od Gospodara prstenova, oca žanra, J.R.R.Tolkina, pa do Igre prestola, Dž. Dž. R. Martina, čitalačka i filmska publika nije popustila u strasnoj konzumaciji preoblikovanih mitova, jer nemoguće je umoriti se ili se zasititi, odbaciti mit, koji je utkan u svaku civilizaciju, pa i našu, evropskocentričnu.

Autor nas vodi kroz zemlje, predjele, gradove, inicijacijske i druge izazove, izazove opstanka, mladih ljudi koji odrastaju i onih koji su već stogodišnjaci, onih koji se bore za život, svoj ili tuđ. Sve upisano na mapi imaginacije, geografije zaspalog svijeta. Koji možemo probuditi ako uđemo u njega bez rezerve i bez sumnje. Kao u bajku, pripovijest, upisanu u podsvijest, jer, tamo je lutanje, borba, savladavanje vještina, koje su iz svijeta čudesa, u kome se leti, ali malo iznad zemlje. Struktura društva, klase ratnika Strijelaca, Prelata, Remnanta, Rendžera, Klerika, govori i to da je ovo i ratnička saga, ali i priča o odrastanju, prevladavanju prepreka i izazova.

Stvarni, kao dio istorije koja se mogla odigrati negdje, nekada, junaci romana neprestano nekuda idu, u pokretu su, na putu. Neizvjesnosti. Ako su zastali to je zato što su polumrtvi, ili mrtvi. Ili zaspali, poslije borbe, vraćajući se kao Odisej poslije lutanja.

Prateći dvije priče, prve: jade, lutanja i učenje mladoga Nika, od trenutka kada je ostao bez majke i doma do učenika Amforijuma u gradu Asurthi, finaliste na borilištu na Godišnjem Okršaju i druge, učenje bezimenog učenika kod moćne Valirije, pitamo se kako su one povezane.

Imponuje što je jedna od glavnih ličnosti romana, žena, Valirija, ratnica, čiji je životni put melanholična priča o usamljenosti, gubitku, porodice, bližnjih, i konačnom nalaženju dostojnog učenika, za koga je vrijedno žrtvovati se, kako bi se vještina kroz vrijeme prenosila dalje. Njeno čudesno putovanje duše, na Onu stranu, možda je vrhunac knjige. Prepreke koje treba savladati kako bi se stiglo do Avatara, besmrtnika i zatražio povratak smrtnog života.

Čitaoci će upoznati, pored Nika i Valirije i Viktoriju, Roberta Ramparta, Gospodina Linča, Krisa, Prelate, Strijelce, Rendžere, Mejdževe...

Epizodne patuljke i gigantske paukove...

I, zapitaćemo se na kraju, šta simbolizuje bijeli soko. Sretali smo ga u epovima, na rukama vitezova, i ovdje, na jarbolu...  On povezuje dvije priče, dva svijeta...

Nema komentara :

Objavi komentar