Kolumne

nedjelja, 9. srpnja 2017.

Aleksandar Žiljak | Zašto baš znanstvena fantastika?


Razgovor pripremila: Gordana Malančuk

Aleksandar Žiljak je nagrađivani pisac SF i fantasy romana, ilustrator i urednik. Rođen je 19. lipnja 1963. u Zagrebu gdje se školuje i radi. Od 1997. samostalni je umjetnik - ilustrator, član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika ( HZSU ) i ULUPUH - a. Autor je tri romana : Irbis, Poseidonia i Zagonetka Zmajskih otoka te pet zbirki priča. A u suradnji s Tomislavom Šakićem, uredio je antologiju hrvatske SF priče pod nazivom Ad Astra.
 Kada ste počeli pisati?

Zapravo, u jesen 1991, nakon što sam u kratkotrajnom tjedniku "Slobodna Hrvatska" ilustrirao krimi-priče i došao do zaključka da ja to mogu i bolje. Sve prije toga su bili nedovršeni i neobjavljivi pokušaji.

Zašto baš znanstvena fantastika? Ima li to veze s ratom na našim prostorima?

Ne. Za SF sam se zainteresirao preko pokojnog oca koji je čitao SF na tri jezika i ostavio mi pozamašnu biblioteku.

Ne mogu ne primijetiti da je većina pisaca SF romana usko povezana s matematikom i informatikom. Vi ste čak bili i profesor informatike u srednjoj školi. Koliko je, zapravo, informatika bitna za pisanje SF romana?

Danas jako,  jer više nitko ne prima rukopise s pisaće mašine.  😁 Inače, ne nužno, i puno autora SF-a kod nas su obrazovanjem tzv.  društvenjaci. Naravno,  ovisi o podžanru SF-a, ali poznavanje prirodnih i tehničkih znanosti je potrebno.

Moja generacija, i mnoge prije i poslije moje, odrasla je uz seriju Zvjezdane staze. To je, vjerojatno, bio početak znanstvene fantastike na malim ekranima. Njihovi fanovi isticali su se ekstravagancijom, te se držali svoga kruga istomišljenika. Jeste li vi pomalo ekscentrični?

Ne smatram se posebno ekscentričnim. Ne kostimiram se, ako ste to mislili. 😊

A sami ste društveni ili više povučena osoba?

Negdje između. O mnogim stvarima imam dijametralno suprotna mišljenja onima koja se danas nameću.

Znači, mišljenja ste da treba nešto mijenjati? Što točno?

Ovako, dovoljno je reći da se smatram eko-komunistom. Dakle, treba jako puno toga mijenjati, prije svega ekonomski politički sistem u kome živimo. A stanje je takvo da smatram kako opstanak ljudske vrste ovisi o tome koliko će se brzo te promjene odvijati.

U tome se mogu u potpunosti složiti s vama! Naš sistem i društvo u kojem živimo, pretvara se u kapitalizam i daleko je to od prave demokracije. Kako onda umjetnici i književnici poput vas mogu preživjeti samo od svoje umjetnosti?! Smatrate li da je naš sistem "ubojica kreativnosti"?

Ova varijanta korporativnog zabavljaštva i umjetnosti definitivno! Samo pogledajte na što liči Hollywood zadnjih desetljeća,  na što se srozao nakon kreativnog buma SF-filma s konca 70-ih i 80-ih. Kod nas je stvar još gora jer je stalna besparica. Ja sam ilustrator, pisac, prevoditelj i urednik,  da se nešto skrpa.

Da, primjetila sam da je SF kao žanr dosta zapostavljen od čitatelja iako ima dosta festivala koji se odnose isključivo na SF autore. Ima li mladih nada ( spisatelja ) u tom žanru?

Pitanje je koliko je zapostavljen kod čitatelja, iako su naklade kod nas oko 300 komada, ali ima ga u knjižnicama. Međutim, mali nakladnici koji objavljuju domaći SF imaju problema s distribucijom, a književna kritika ga potpuno ignorira. Novih autora ima, neki se pojave i nestanu, a neki su uporniji.

To znači da struka ne prati potrebe čitatelja?

Definitivno ne. Barem koliko ja to vidim.

Koliko ja pratim mlade autore, jako malo ih piše SF romane. Više su okrenuti fantasy žanru. Da li je lakše pisati fantasy, nego li znanstvenu fantastiku? Što je, uopće, potrebno za napisati jedan dobar i kvalitetan SF roman?

Dobro, ima nas koji idemo iz SF-a u fantasy i natrag. Ja imam dvije zbirke fantasy priča. Za SF treba određeno poznavanje prirode i tehnike, ideja, ali i želja da se progovori o suvremenom trenutku, jer time se zapravo SF bavi kroz metafore.

U jednom intervjuu, izjavili ste da nemate povratne informacije od čitatelja vaših romana. Što mislite zašto je tomu tako, i smatrate li društvene mreže pogodne ili nepogodne za promociju autora i njihovih knjiga? 

Vjerojatno se nikome tko nešto pročita ne da to i komentirati. Čisto "ne da mi se". Nisam primjetio neku veliku korist od društvenih mreža, osim ako se ne ide radit neke osmišljene kampanje za koje mi pisci ne znamo kako, a nakladnici nemaju vremena, znanja ni novaca.

Iskreno, iznenađena sam odgovorom. Mogu vam sa zadovoljstvom poručiti da nisam jedna od takvih. Pročitam roman, javim se autoru, napišem osvrt.. Prije sam se uvijek strašila reakcija autora jer sam bila mišljenja da su ili umišljeni, ili uštogljeni ili nepristupačni... Ovim putem vam mogu obećati da ću vam se javiti čim pročitam nešto vaše, a u rukama imam UBIQ u kojem je vaša priča „Nosorog“.

To su moja iskustva. Objavom na facebooku da mi je izašla knjiga, dobijem nešto likeova koji se ne pretvore u kupljene knjige. Na goodreadsu bude par ocjena, za neke knjige tridesetak tops, uz dve-tri recenzije. Na forumima isto. S druge strane, oko nekih mojih priča objavljenih u Njemačkoj su se na forumima ispisivale stranice i stranice. Mislim da se kod nas kao po nekoj tradiciji ignorira autore kad ih se već ne može popljuvati. Nosorog je kraća stvar,  probajte s romanima i zbirkama.

Definitivno hoću! Iz ovoga mogu zaključiti da čak i naši domaći autori bolje prolaze ako objave nešto "vani". To bi trebalo značiti da trebamo mijenjati i kulturu čitanja. Imate li vi ideju kako to učiniti? Smatrate li da ste kao profesor mogli više utjecati na mladež?

Iskreno nemam, a posebno kad establišment zapravo ne želi da se čita,  samo se to još ne usude javno izreći. Na mladež se teško može utjecati. Na djecu još možda, ali ne u sustavu koji su djeca odbijala još u moje doba. Nama treba kompletna prerada obrazovanja, a kako, ne znam, niti imam ikakve iluzije da će to ova i ovakva "garnitura" napraviti.

Da mi ne završimo u tako tužnom tonu. Želite li nešto poručiti našim čitateljima?

Oni koji osjećaju potrebu da pišu, neka pišu. Neka ne čekaju nekakav povoljni trenutak - nikad neće doći, ili drugim riječima, pravi trenutak je sada! Ni pare nisu problem : para nema. 😁 Ostali:  čitati, čitati i samo čitati!

Nema komentara :

Objavi komentar