Kolumne

petak, 16. lipnja 2017.

Snježana Akrap-Sušac | Krakov - „Više razum, manje mišići“ (drugi dio)


Natpisom sa zida knjižnice Collegium Maiusa (Glavnog koledža ) starog dijela Jagiellonskog sveučilišta, započinjem drugi dio“krakovskih razglednica“.Ovo je jedno od najstarijih sveučilišta na svijetu.Stari dio otvoren je za posjete te se odlučujemo razgledavati knjižnicu.Pokazuju nam sobu za sastanke profesora, radove Nikole Kopernika koji su doveli do otkrića heliocentričnog sustava i portrete čuvenih predavača u sobi na čijem je zidu natpis istaknut u naslovu.Javlja se osjećaj strahopoštovanja na mjestu gdje je radio čovjek koji je izmijenio sliku svijeta.Poljaci znaju ciijeniti svoje velikane!

Za Krakov kažu da je grad mladih, grad studenata, što se osjeća na svakom koraku. Idealan spoj ljepote i dostojanstva starosti i mladenačke snage koja buja.U gradu punom života osjećam neki mir. Ljubazni ljudi, posvuda arhitektonska remek- djela, nigdje nam se ne žuri, uživamo promatrati živost oko nas , ispijajući kavu, dok iz daljine dopire glazba nekog majstora na violini.Poželim zaustaviti vrijeme , ali „Ja zaludu molim vrijeme neka stane, bijeg je njegov živ“ ( Lamartine ).

Penjemo se prema Dvorcu Wawel.Blizu dvorišnog ulaza je i najljepše zdanje, Katedrala sv. Stanislava i Vaclava, u kojoj su pokopani poljski kraljevi i drugi uglednici.Najviše ljudi čeka red da se pomoli ispred Papine slike te da napiše neku svoju želju omiljenom Papi.

Cijeli kompleks je ogroman, puno zgrada i ogromno dvorište, gotovo zaseban gradić.

Svi putevi vode prema Glavnom trgu.Ugledasmo natpis : Hostel – Goodbay, Lenjin To je jedini znak Poljacima jednog omraženog i teškog vremena kojega smo vidjeli u tih nekoliko dana.A vidjeli smo „puno lipih stvari“ i za kraj ostavili Baziliku sv.Djevice Marije.Nije mi žao što smo čekali i za ulaznice i za ulazak!

Ljudi s kojima smo komunicirali ili su bili na ljetovanju u Hrvatskoj ili su čuli za ljepotu“ Lijepe Naše“ pa smo, moram priznati, i mi bili ponosni zbog toga.Pohvalili su i ljubaznost ljudi ,kao nešto što jako utječe na ponovni odabir mjesta za odmor.Njihov grad Krakov zadovoljava sve uvjete zbog kojih bih se ponovno u njemu odmarala.Pročitala sam jedan interesantan tekst u kome se tvrdi da su na tim prostorima živjeli preci današnjih Hrvata – tzv. Bijeli Hrvati .Očito da smo oduvijek znali izabrati!

Završit ću anegdotom iz moga bračnog života. Kako veoma volim modu, izlozi i dućani su također bili mjesto zaustavljanja. Kad nas je jednom prigodom umor svladao, a ja se predugo zadržala u svakom od nekoliko dućana koji su nam se našli na putu, začuh suprugovu dražesno-izbezumljenu rečenicu: “Ti si stvarno najgora osoba s kojom sam ikad putovao!“

Nadam se da se šalio!



Nema komentara :

Objavi komentar