Kolumne

utorak, 6. lipnja 2017.

Nikola Šimić Tonin | Peschici


Dalmacija s one strane Jadrana. Malo tko bi mogao i povjerovati, da ako sa svjetionika na Palagruži pogledate i prema sjeveru i prema jugu, možete vidjeti Hrvate. Oni na jugu, na obali Italije čak su i nešto bliže  od Lastova. Na isturenoj punti poluotoka Gargano, na pola puta od Pescare prema Bariju, nalazi se mjesto Peschici (Peskiči). Tu Hrvati žive, od stoljeća desetog. Mjesto su prije 1000. – te godine utemeljili Hrvati. I sve popraćeno povijesnim činjenicama. Po narodnoj predaji, a nešto je zapisano u starim dokumentima, gradić Peschici su utemeljili Hrvati oko 970. godine. U starim knjigama piše da je jedan, izvjesni Sueripolo, vođa Schiavona (Dalmatinaca) usidrio svoje lađe ispred ove pješčane plaže i tu na kamenoj litici svojim podređenima naredio graditi nastambe – kamene kućice, kao one što su napustili  s onu stranu Jadrana. Nastavili su štovati proroka Eliu (Iliju), koji je poznat kao zaštitnik bosanskih Hrvata. Ovaj svetac gotovo da nije poznat u Italiji, pa je i to jedan od dokaza da mještani ovog gradića vuku korijene iz hrvatskih prostora.

U svakodnevnome govoru stanovnici ovog mjesta, pogotovu oni starije dobi služe se s gotovo stotinjak riječi koje još danas nalazimo u hrvatskom jeziku. Dobar dio jezika se stoljećima izgubio, talijanizirao, osiromašio, ali u korijenu je još ostalo dosta hrvatskoga, što je karakteristika ovog kraja.

Evo nekih riječi: Prijatelj, skakavac, sukno, deka…

Neupitno su to bili Dalmatinci, Schiavoni, kako su ih zvali u Mlecima, a koji su pri kraju prvog milenija bili poprilična pomorska sila na Jadranu.

Godine 642. Hrvati po prvi put prelaze Jadran s mnoštvom svojih brodova, prema zapisima jednog longobardskog povjesničara, Paola Diacona: „cum multitudine naviun“. Dobro organiziranim napadom i iznenadnim iskrcajem Hrvati su ugrozili grad Sipont, danas Maufredonia, i tom prilikom potukli vojsku beneventonskog vojvode Ajona koji je tada poginuo.

Otkud ime Peschici? Malo je hrvatskoga u tom imenu.

Tijekom stoljeća naziv se mijenjao. Kad su došli na ovu stranu obale Hrvati su bili očarani s ovim sitnim, finim pijeskom kojega su očito vidjeli prvi puta pa su bez puno inventive svom mjestu dali ime Pesak. Tijekom stoljeća naziv se mijenjao u Pisak, Peski… do današnjeg Peschici. Još danas kad silaze na plažu kažu da idu „na pesak“.

Potomaka Hrvata ima još samo u jednom malom selu na obližnjim brežuljcima pored mjesta Vico.
Stanovnici ovih mjesta s ponosom ističu koliko su viši rastom od svojih vršnjaka iz susjednih mjesta.

Kroz šalu dodaju kako su im miješani brakovi smanjili košarkašku visinu.

Prezimena su jedan dobar dokaz o hrvatstvu ovog puka, naime gotovo polovina mještana preziva se Večera.

Nema komentara :

Objavi komentar