Kolumne

ponedjeljak, 5. lipnja 2017.

Nena Miljanović | Na milost i nemilost





Ne ostavljaj me
Ne prepuštaj me meni samoj
Lakoverna kao neiskusna devojčica
I nesigurna kao iskusna žena koju ostavlja mladost
Ne verujem sebi u noćima kao ova
Kad mesec srebro i čežnje u slapovima toči
I posrebri isprepletane breze i jablanove
Učniće mi se da su ljubavnici
I da se grle
Drhtavi na lakom vetru

Drhtava od bola za tobom
Slušaću pesmu slavuja iz šiblja
I plakaću za tvojim glasom
Pesnički osetljiva na ljubavne trilere ponoćnih ptica
Poželeću da mi govoriš sve i svašta
Od nežnosti kao zaljubljeni mladić
Do perverznosti sredovečnog ljubavnika

Ostavljena samoj sebi
Vetra šum ću čuti kao tvoj uzdah ljubavi
Dubok do dna tvoje muškosti
Ako ne budeš tu
I poverujem da si me ostavio sasvim
Poželeću da sam breza jablanu
I ženka slavuju
I ljubav bilo kome

Iz očaja
Biću bilo čija za jednu noć
Ako me ostaviš samu juče
I sutra
I bilo kada
Na milost i nemilost ženi u meni
U noćima kad mesec bludniči sa biljem
Ako me prepustiš zaboravu
Zaboraviću se sa nekim
Ko će te konačno ubiti u meni
I mene u poeziji

Ne ostavljaj me ubici
Meni samoj …

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.