Kolumne

subota, 24. lipnja 2017.

Mira Mijić | Zamkovi u pijesku




Ja sam čista samoća
na usamljenom brijegu.
U sebi nosim tišinu
beskrajnu i plavu
daljinu slanog mora
i rep dobrodušnog dupina.

Brodovi su otplovili,
nasoljeni krajevi duše
i hrpe kamenja grade
zamkove u pijesku.

Ja sam dijete suncu
dok trčim kroz gore zelene
i puštam papirne zmajeve
djetinjstvu dalekom nekom.

Moje rascvjetale ruke
pletu znalački uspomene
i pokidanu dugmad krpam
što je otpala sa kaputa

Kaputa
jednog čovjeka
zbog kojeg sad sjedim
na usamljenom brijegu!

Nema komentara :

Objavi komentar