Dnevnik (ne)obične djevojke

Glamur

Piše: Božana Ćosić 

Napokon nam je krenulo. Napokon su se stvari počele slagati i bit ću optimistična pa reći da može ići samo na bolje. Naime, Antonijo je dobio kredit kojim ćemo pokriti sve troškove za kafić, uključujući i otvorenje. Iako je kredit ono krajnje što čovjek želi učiniti, drugo riješenje nije postojalo. No, vraćat ćemo ga i neće s tim biti problema.

Evo, čvrsto vjerujem u to.

Znači, krenuli smo u posao. Hrvoje je dao otkaz i posve se posvetio pruređivanju. Odlučili smo zajedničkim snagama osposobiti kafić i sve što možemo napraviti sami kako bismo smanjili troškove. Ta nismo nesposobni pa da ne znamo barem oličiti prostor. To je velika ušteda i zbilja ćemo si dati truda.

Kafić je uistinu bio u lošem stanju, ali nakon što smo ga tek malo pospremili i uklonili prašinu ispalo je bolje nego što smo očekivali. Primjerice, šank nećemo morat mijenjati, a to znači da će nam ostati puno novca za druge stvari. Također nisu u katastrofalnom stanju stolovi i stolice pa ćemo ih tek prebojati.

Na kraju će ispasti odlično i baš onako kako želimo, ali postoji jedan problem. Antonijo i Lana su prekinuli vezu nakon njezinog ispada pa se bojim da će tu nastati problemi. Pošto je Lana otpočetka u priči ne bi bilo u redu da smo je isključili zato što njih dvoje više nisu skupa. Premda ni Hrvoju ni meni nije ugodna pomisao da ćemo skupa raditi nakon svega, pomirili smo se s tim i pristupili stvari otvoreno. Mišljenja smo da ne postoji onaj koji ne griješi i da svatko zaslužuje drugu priliku. U prijateljstvu ju je dobila. A dobit će je i u poslovnom smislu i nadamo se da će znati cijeniti. Također se nadamo da će i Antonijo ostati pametan pa neće natezati stare priče.

Svi smo mladi i neiskusni, ali iskustvo se može steći. Potrebna je samo čvrsta volja i želja za uspjehom. Ako budemo složni i ako podijelimo iste želje, uspjet ćemo. Evo, već sada nam se javljaju prijatelji i jedva čekaju otvaranje. Neće to biti ništa glamurozno, ali potrudit ćemo se da ostane svima u lijepom sjećanju.

Eh, da, glamurozno...

Jedino što mi nije baš sjelo je ime kafića – Glamur. Ja sam težila nekom zanimljivijem i zvučnijem imenu, ali većina je odlučila, možda zato što mi tada nijedno nije palo na pamet pa ni nisam mogla iznijeti prijedlog. Nekako mi Glamur ne ide uz izgled i lokaciju kafića. Nikada neće biti neko glamurozno mjesto niti to želimo. Želimo kafić s ugodnom atmosferom, mjesto gdje će se ljudi osjećati gotovo kao kod kuće i što je možda najvažnije, ciljamo na mlađu dobnu skupinu. Dakle, riječ je o djevojkama i mladićima koji se žele samo lijepo provesti, a ne uštogljeno sjediti. Ne znam, nekako mi to ime ne ide s cijelom idejom, ali pristala sam jer zbilja ne želim biti ta koja će razvlačiti taku banalnu stvar. Na koncu, ime je samo ime i neće ga ni umanjiti ni uvećati. Sve će ovisiti o nama, o tome kako ćemo se ponašati i koliko ćemo se truditi. I pošto smo tek na početku neću više fantazirati. Vrijeme je da upremo iz sve snage i ideju pretvorimo  u stvarnost.