Kolumne

nedjelja, 4. lipnja 2017.

Ankica Kale | Pismo Jadri










                                                   Jadranki G.

Nedjeljno jutro, pišem ti pismo
draga moja Jadro, djetinjstva roso,
sa smrznutog tornja odzvanja devet,
o' kako bi rado u djetinjstvo boso
pretrčala polja
zastala na Brigu;
Morinje naše još snatre u tuzi,
da li još kaduljom mirišu nam luzi
I dal' im još tko plete vjenčiće od smilja?

Nedjeljno jutro, pišem ti pismo,
u svakoj riječi stotine je milja,
dok ruke moje vijence briga pletu
prsti ih moji prepliću k'o strune,
raspukle nade u vrčeve pune
I, čuvajuć k'o zlato skrivaju u njedra.

Nedjeljno jutro, još pišem ti pismo
al' već puštam jedra nek' ih vjetri nose,
s kamenog tornja nova ura tuče,
i znam, ovo, sutra, bit će samo juče.

Nema komentara :

Objavi komentar