svojih šumskih imenjakinja
pod vangogovski teškim suncem juga
Uspravni likovi poput gipsanih figura
razbacani zelenom tratinom
obnavljaju tepih cvjetnoga uzorka
Lelujave sjene plešu tango muerte
usahle su Venerine suze s neba
- Adonis sad samo je trag u cvijetu
Čarobnica je bacila grah i kosti
okitila svinje biserjem crnim
- pospane muhe plaze po zidu
Planina gladi u ustima topi boju
koja zaobilazi grundirano platno
razapeto na nagnjio žuti okvir
Ogoljeli vratovi s Modiglianijevih slika
šetaju okićeni mirisnim grivnama
ulicama prepunim nitima vune
I kite margaritama voljene ruke
što pod oknima prebiru dvije žice
užarene od pjesme ne voli - voli
Kiša vara oblake s crvenim krovovima
Majstorovi prsti nabubrili od krvi
zamjenjuju hrđavi pokrov klorofilom
Ranjivo zdanje od kosti i mesa
raspada se pod udarcima fotona
na sljemenu najvišeg tornja
Razdire ga mržnja prema toplini
što rastapa mu vosak na krilima
- nova rođenja skladaju simfoniju smrti.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.