Kolumne

petak, 12. svibnja 2017.

Robert Janeš | Zašto Minótauros nije volio proljeće


Hiroviti Anemós raznosi latice
svojih šumskih imenjakinja
pod vangogovski teškim suncem juga

Uspravni likovi poput gipsanih figura
razbacani zelenom tratinom
obnavljaju tepih cvjetnoga uzorka

Lelujave sjene plešu tango muerte
usahle su Venerine suze s neba
- Adonis sad samo je trag u cvijetu

Čarobnica je bacila grah i kosti
okitila svinje biserjem crnim
- pospane muhe plaze po zidu

Planina gladi u ustima topi boju
koja zaobilazi grundirano platno
razapeto na nagnjio žuti okvir


Ogoljeli vratovi s Modiglianijevih slika
šetaju okićeni mirisnim grivnama
ulicama prepunim nitima vune

I kite margaritama voljene ruke
što pod oknima prebiru dvije žice
užarene od pjesme ne voli - voli

Kiša vara oblake s crvenim krovovima
Majstorovi prsti nabubrili od krvi
zamjenjuju hrđavi pokrov klorofilom

Ranjivo zdanje od kosti i mesa
raspada se pod udarcima fotona
na sljemenu najvišeg tornja

Razdire ga mržnja prema toplini
što rastapa mu vosak na krilima
- nova rođenja skladaju simfoniju smrti.

Nema komentara :

Objavi komentar