Kolumne

petak, 10. ožujka 2017.

Milan Zagorac | Pet dodatnih savjeta za mlade autore





(Pet dodatnih savjeta za mlade autore na onih pet prošlogodišnjih) 

1. Pisac se mora odmaknuti od sebi poznatog svijeta, ne bi li upoznao njegovu složenost i teksturu. To ne mora nužno značiti bijeg ili odlazak, niti putovanje. To znači samo i isključivo spremnost na Promjenu.

2. Pisac mora prihvatiti da svijetom upravljaju nužnosti i prilike na koje on (vrlo često) ne može utjecati. Mi ih zovemo slučajnosti, a nama se mogu manifestirati kao sreća, nesreća, bol, radost, rođenje, smrt, sitni životni užici, rad, rad, rad... To pisac može osjetiti kao Patnju.

3. Pisac ne može verbalnim akrobacijama ili korištenjem tuđih riječi i misli koje su mu naletjele putem nešto posebno reći. Može se svidjeti, biti dopadljiv, može čak i odgovarati ukusu milijuna, a oni mu mogu povlađivati, ali to nije ono "neponovljivo iskustvo književnog djela" koje je svijet za sebe koji mijenja naš svijet. To pisac može samo unošenjem sebe u riječi jer tada te riječi nešto znače. To je onda Zlato.

4. Pisac nikad ne smije stati sa svojim radom, osim ako ga onemogućuju takve prilike koje ga čine nesposobnim za rad; pisac stalno i neprekidno gradi svoje Djelo.

5. Pisac mora govoriti - pa makar šutio i spremao svoje pisanje u virtualne memorije ili ladice ili ih skrivao u ormarima ne bi li bio izazov nekim budućim generacijama koje će morati odgonetati napisano. Mora govoriti pa makar ga čula tek nekolicina ili možda znatiželjne ptice na prozoru. Kada se to zbroji s ona prethodna četiri savjeta, tada je to Objava.

Nema komentara :

Objavi komentar