Ljiljana Tadić-Adžamić | Čekajući

Molitva me promatra svaku večer  u pola devet
Kad sve mine i ja se stišam
Tiša od zime smrti i leda
Promatra sklupčana u kutu sobe 
Bez glasa bez buke bez optužbe

Ona čeka

Da pogledam k rukama Spasa
Koje na zidu podsjetnik rišu
Da prolazim trunem i mrem
Da sam prašina koju će jednom
Vješta domaćica krpama stresti

Ona čeka

Nijemih očiju
Da sklopim ruke i kažem već nešto
Kad već TV i ostale laži
Mojoj su duši hrana koja važi
Da skrije savjest i olakša put

"Ne. Nisam na te ljut."

Kaže mi Lice sa slike na zidu
A oči Mu svete
Oči Mu lijepe

Prašta mi nemar
Zemaljski košmar

Koliko još do Postaje nove