Kolumne

utorak, 17. siječnja 2017.

Sebastijan Kalinski | Meke korice neće nikada da otvrdnu


Iza leđa godina na vrata tiho pokuca
i kao dubinski val
podigne peto jezero i meke korice
Krhke riječi olovkom zapisane
Sanje o vječnom postojanju
o traženju otvorenih knjiga
i čitanju otvorenih ljudi
jer jedino tako i kad zatvorimo oči
ostajemo budni.

Ljeto nas je tada bilo spojilo, i sloboda u vremenu,
a sada, bez naše slobode, kiše mi liju na prozoru.

Godina još samo jedna u nizu -
nju ćeš prepoznati po svjećici na torti
i nikako više. Dvadeset i neka u krugu svijetle
Samo vosak koji otapa godine i sjećanja briše.

Znaš, meke korice nisu otvrdnule
iako je takvo bilo obećanje
Zauvijek me poslao u san
Vosak moje godine otopio je sanje

Ljeto nas je tada bilo spojilo, i sloboda u vremenu,
a sada, bez našega vremena, mi kiše liju na prozoru.

Nema komentara :

Objavi komentar