Kolumne

ponedjeljak, 23. siječnja 2017.

Luka Tomić | Volimo se


Volimo se, svi smo mi kraljevi i kraljice
jer mislimo i dišemo.
Živimo svoj život slobodno
al' birajmo bratske puteve što nas
jedni od drugih ne razdvajaju.
Svi smo mi rođeni i svi smo umrli
to su neraskidive veze koje nas spajaju.
I kad smo rastrgani
svi smo braća i sestre po boji krvi.
Ne podižimo jedni na druge ruku.
Zašto mir lako predajemo bolnom jauku?

Volimo se manirom proljetnog cvijet
koji se u nikog ne dira, a sve ljepotom pozdravlja.
Ne osuđuje ni riječima, ni pogledom
već ponizno osjeća iznad sebe čudnovato nebo
koje nas opominje suncem i kišom.

Zanemarimo ispraznost svih stvari
odložimo ih u jutarnjoj magli
uhvaćenoj kako nestaje na toplini prozora.
Pomozimo jedni drugima jer različito nestajemo
u ista zemljana mora.
Poštuj zemlju tuđu, voli svoju
al' više od zemlje voli čovjeka
još više voli čovjeka u nevolji.
Podmetni svoja ramena ispod njegovog teškog križa
snaga je osjećaj da te netko voli
zato je ljubav najviša sila.

Volimo se, svi hodamo
dok hodamo tiho čekamo
dok tiho čekamo ponekad u sebi
glasno plačemo.
Pa budimo ljudi i jedni druge utješimo
sa velikom dozom ljudskosti.
Kakav je ovo svijet ako nije u redu plakati
kad si tužan?

Volimo se, jer Zemlja je uništeni raj
a ljubav preostala nada u obnovu vječnog mira
ma mogu zarasti polomljena krila
ako svaka duša inzistira na boljem čovjeku.

Nije sramota gol po cesti hodati
sramota je ljubav izdati
i zabiti nož u leđa budućnosti naše djece.
Ako se materijalni svijet okreće,
onda se vrlina sječe, a mana uzgaja.
Sve dok boljih i većih ova naša prašina ima
daleko je ravnina jednakih što nas spaja.
Volimo se i ukinimo rešetke prebrzog kraja
nemar za svoju sestru, svog brata, izvor je svih zala.

Nema komentara :

Objavi komentar