Kolumne

ponedjeljak, 12. prosinca 2016.

Nataša Nježić Bublić | Rozita





Ona odlazi u crvenim, ravnim cipelama
boje ranih trešanja na tržnicu.
Tabani je bole.
Bila je balerina.
Ima slušalice na ušima,
svira Aretha Franklin.
U tom ritmu
promatra svježi poriluk,
tikvice, patliđane, mrkvu
kako plešu rani subotnji ples,
pod paskom bezubih preprodavača.
Najduže se zadržava na siru i vrhnju.
Rozita ima duboke bore
i živa sjećanja na muškarce
i ejakulat.
U njenom svijetu sve miriše.
Namazala je usnice,
okačila rinčice na uši,
zaogrnula se maramom,
ona je diva,
ona je Rozita.
Ona je na Cubi ljubila Castra.
Ona je sunčala svoje vižljasto tijelo,
unatoč prijetnjama nuklearnog rata.
Ispijala limunadu u polusjeni rijetkog drveća.
Rozita napuni košaru,
pojača Arethu,
i krene prema Zapadu,
zaboravivši na bol u tabanima.

Nema komentara :

Objavi komentar