Kolumne

ponedjeljak, 12. prosinca 2016.

Natali Šarić | Sjedim...





Sjedim, sćućurena,
na ogoljenim godinama
Lošim
Taložim uzdahe
ko pročitane knjige

Samo u tebi dišem
Bivam svoja pod zvonom tvoje krošnje
Čuvana od velikih stvari
Nepovrijeđena
Snena
U smijehu uhvaćena

Razlistaj, propupaj, osjemeni,
Ojačaj me
Stresi sa svoje kore

Reci da više nema mjesta
za moja neživljenja,
i da je vrijeme da krenem,
postanem nečija krošnja

Možda me ljubav prepozna

Nema komentara :

Objavi komentar