Kolumne

četvrtak, 1. prosinca 2016.

Luka Tomić | Krene moja čežnja


Krene moja čežnja
kao tiha voda do tvog doma
da te dodirne najdublje što može
da drhtiš na toplo
i goriš na hladno
a ne znaš zašto.

Krene moja čežnja
kao lavina nebeske planine
da te tako beskrajna i milostiva
izbaci iz udobnog položaja
zavrti oko Zemljine orbite
i ukrasi najljubavnijim  zvijezdama
jer si jednom srcu posebna.

Te tvoje oči
to voljeno more
u koje svakim udisajem uronim
dolijevaju čežnju kao ulje na vatru
i ja iznutra za tobom gorim.

Kad čežnja navrati u moj san
znam da je to livada rijetkog cvijeća
na kojoj kao brzonoge leptire
hvatam tvoje poljupce.
Da se na njima malo odmorim
olakšam teške korake svog križnog puta
jer već me vuče prva zraka sunca
na tužna mjesta, mjesta luda.



Nema komentara :

Objavi komentar