Kolumne

četvrtak, 22. prosinca 2016.

Ana Čaić Blažević | David Lagrcrantz: Što nas ne ubije


Originalni naziv: Det som inte dödar oss, David Lagrcrantz
Prevoditelj: Željka Černok
(Fraktura,2015 )

Svaki će se čitatelj, koji se u jednom trenutku svog čitalačkog života susreo sa Millennium serijalom vjerujem složiti sa mnom kada kažem da je ovaj četvrti dio očekivao sa velikom strepnjom i s još većim strahom odlučivao da li će ovaj najnoviji dio uopće doći na red za čitanje.Ta strepnja i strah, uvukla se i moj čitalački život, iako su me na prvu privukli likovi ovog serijala - Mikael Blomkvist i Lisbeth Salander.

Što nas ne ubije, četvrta knjiga Millennium serijala donosi nam dvije priče u jednom romanu. Prva nam pokazuje Mikaelov život u Millenniumu koji je u dubokoj poslovnoj krizi jer nije već dugo napisao dobru reportažu koja bi podigla prašinu, nešto čime bi tresnuo medijsku Švedsku po glavi. Uz sve to i sam Millennium je u velikoj krizi pa je Mikael primoran prodati dio svog vlasništva kako bi časopis digao na noge. Sada, isti ti ljudi koji su obećavali napredak Millenniuma, pokušavaju zacrniti Mikaelov beskompromisni stav samo da bi mogli Millennium mogli pretvoriti u nekakav komercijalni proizvod.

Boreći se protiv toga, Mikael istražuje sve moguće dojave koje bi ga mogle odvesti na trag dobroj priči. Kada već skoro odustane od dojavi o sumnjivom ponašanju informatičkog stručnjaka i genijalca zbog mnoštva indicija, jedna mu stvar zapne za oko: priča o tome kako je upravo tog genijalca, Fransa Baldera posjetila hakerica - ni manje ni više nego Lisbeth, koja je otkrila da je  kriminalno društvo Spider Society uz pomoć pomagača iz Solifona i NSA uspjela ukrasti skrivene Fransove datoteke.

Frans Balder jedan je od svjetskih informatičkih stručnjaka, vodeći autoritet  u istraživanju umjetne inteligencije. Godinama je radio za prestižnu tvrtku Solifon u Silicijskoj dolini da bi se sada vratio u Švedsku, odlučivši se brinuti za autističnog sina Augusta, koji se ne nalazi u idealnim uvjetima boraveći s majkom i njenim ljubavnikom koji je sklon alkoholu i nasilju. August, za koga doktori govore da je zaostao i da nikada neće govoriti, odjednom uz oca napreduje. Frans otkriva u autističnom sinu savanta - malog genijalca sa sposobnošću matematičkog crtanja. Kada  Frans odluči reći Mikaelu svoju stranu priče biva ubijen a jedini svjedok ubojstva upravo je mali August.

Istovremeno, u američkoj nacionalnoj agenciji NSA, haker provaljuje u njihov sustav, koja svakodnevno prati svaki poziv, poruku i elektronsku poštu milijarde ljudi. Haker ne može biti nitko drugi osim Lisbeth, a ubrzo toga bude svjestan i Mikael, samo mu nisu jasni motivi koje su je nagnali na to. Lisbeth nikad nije ništa činila bez razloga, pogotovo ako su razlozi takvi da će zadovoljiti pravdu. A razlozi su upravo nevjerojatni - Lisbeth je u potrazi za svojoj zlom sestrom blizankom Camillom koja vodi kriminalno društvo koje je ukralo povjerljive dokumente Fransa Baldera.

Cijeli svijet je stao 27.kolovoza, prije točno godinu dana od kada je izašla ova knjiga. Nije to toliko zbog novih avantura nezaboravnih likova, koliko zbog Davida Lagercrantza, novog autora serijala koji je uskočio u cipele Stiega Larssona, autora prve tri knjige serijala Millennium (od planiranih deset) koji je napustio ovaj svijet zbog nagle smrti 2004. godine i koji nije dočekao objavljivanje romana, niti bio svjestan koliko će zapravo njegovi romani biti popularni. Tog kolovoškog dana 2015., svijet je želio samo odgovor na jedno pitanje: Jesu li Lagercrantzu odgovarale Larssonove cipele i je li u njima uspješno prešao 438 stranica, koliko je sadržavao novi roman?

Tko je zapravo David Lagercrantz? Poznat kao pisac biografije Zlatana Ibrahimovića -"Ja sam Zoran Ibrahimović", i cijenjen kao pisac biografije engleskog matematičara Alana Turinga – "Pad čovjeka u Wilmslowu", David Lagercrantz  jedan je od najboljih suvremenih švedskih pisaca. Ali Lagercrantz se proslavio pisanjem biografija i veliki je šok bio svima, kada se saznalo tko će dobiti pravo na pisanje najnovije knjige serijala, jer malo tko se može nositi sa genijalnošću Stiega Larssona. Svi su mislili da David sigurno nije bio jedan od tih malobrojnih ljudi. Čak ni sam David. Često je u svojim intervjuima govorio da je bio užasnut i pod velikim pritiskom. Znao je govoriti da je imao noćne more i da se brinuo da će mu se svijet rugati i reći mu da je sramota što je napisao tako loš nastavak. Upravo zbog toga, Lagercrantz je naporno radio na njemu. Je li uspio? Teško je reći. Mnogo se pričalo kako David zapravo nije mnogo napravio, kako je pročitao Larssonovu građu, detaljno je upoznao i polako dodavao priču na već poznate likove. Ali, pustimo zasada komentare  književnih krugova, a bacimo se na samu knjigu.

Prvo ću reći ono logično: Lagercrantz nije Larsson. Likovi nisu njegovi likovi i ne zna ih u dubinu. Zapravo ne znamo ni mi u kojem je smjeru  Larsson htio odvesti Mikaela i Lisbeth. Mikael ne djeluje kao Mikael na kojeg smo navikli. Svi koji su pročitali prve tri knjige, znaju ga kao čvrstog i jakog lika dok je u ovom dijelu Mikael na rubu očaja i bezvoljnosti. Čak i kad se ponovno sastane s Lisbeth, to nije on.

A što je zapravo sa Lisbeth? S obzirom da Lagercrantz zna da je zapravo ona ono što sam čitatelj čeka, njegov dug uvod u radnju izluđivao me. Lisbeth se pojavljivala polako, i to samo kroz priču likova, spominjući se tu i tamo, čisto kao lik koji se uopće neće pojaviti, kao sjećanje. Stalno sam čekala kada će se napokon pojaviti... Hoće li to biti za deset, dvadeset ili pedeset stranica? Neizvjesnost me je tjerala da gutam stranice.

Lisbeth je neponovljiva i neobična heroina. Izvana neobična, puna piercinga i tetovaža i neobične frizure. Njezin vanjski izgled nije za pokazivanje, nego za odbijanje ljudi od sebe. Ona je blagoslovljena/prokleta s fotografskim pamćenjem, nema vremena ili strpljenja za gluposti. Ako imate čast zvati se njenim prijateljem, vidjeti ćete je samo kad ona želi da ju vidite. Ako ste netko tko uživa da pretuče i zlostavlja dijete ili ženu bolje vam je da se molite da Lisbeth ne sazna tko ste, jer ako sazna u stanju je učiniti sve da vas povrijedi. Ona je nemilosrdna i puna bijesa  a opet nam se tako lako uvukla pod kožu upravo zbog svog osjećaja za pravdu i zlatnog srca (iako bi, sigurna sam, Lisbeth rekla da nema srce).

A kada se napokon pojavila ... razočarenje. Od one neponovljive Lisbeth dobili smo samo sjenu. Light verziju. Zašto je tome tako? Larsson je izmislio kultni karakter kojega je teško kopirati i ponovno oživjeti a to je zamršena radnja koje se Lagercrantz pribojavao i u kojoj zbog toga nije uspio. Jer, koliko su izmišljeni likovi zaista ponovljivi? U kojoj mjeri se oni animiraju u psihu izvornog autora i do koje se mjere mogu kopirati izvorni likovi ako se njima služi netko drugi? Slažem se da je i za očekivati da likovi budu drugačiji s obzirom da su David i Stieg dvije različite osobe i da će misliti na dva različita načina, ali mišljenja sam da ako se pokušava napraviti nastavak zvjezdane  trilogije onda bi se moralo napraviti dobro istraživanje da se naprave isti likovi koji su nas pratili i kroz prve tri knjige.

Nije da mi se nije ništa svidjelo kod Lagercrantzovih likova, dapače. Svidjelo mi se kako je Lagercrantz uhvatio umor i ranjivost Lisbeth i Mikaela i shvatio njihovu borbu i žudnju za pravdu. Kao i drugim romanima serijala i u Tko nas ne ubije dobivamo djelić Lisbethine prošlosti, razlog zašto je zlostavljana djevojka postala ona Lisbeth koju poznajemo danas. Upravo je tu i lik malog Augusta u kojem Lisbeth vidi sebe, njegova bol i neočekivana nadarenost čine ga podsjetnikom na sve stvari koje je ona doživjela u životu. Veliki plus  je i sama radnja romana koji je manje surovija i brutalnija od svojih prethodnika ali sa, vjerujem skoro identičnim Larssonovim narativnom prizvukom pisanja.

Sve u svemu, ako ste novi čitatelj i prvi puta se susrećete s serijalom zavoljeti ćete same likove i radnju  jer sve njene minuse i nedostatke nećete ni primijetiti. Možda, ako pročitate ovu recenziju a knjiga dođe do vas, pitati ćete se o čemu sam uopće i pričala.  A za one ljubitelje serijala Millennium, preporučujem ono što je i meni uspjelo - bez obzira na novog autora i neke greške koje je napravio, zažmirite na jedno oko (ne doslovno) i uživajte u novim pustolovinama Lisbeth i Mikaela - svi znamo da smo na to jedva čekali.

Prva objava: citajme.com

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.