Kolumne

petak, 18. studenoga 2016.

Siniša Matasović | kimi


opet to kimanje glavom,
čak su i Murakamija preveli tako da Komurina supruga
već u prvom pasosu zbirke pripovijedaka 'Nakon potresa'
ne kima.
nije nijednom zavrtjela ili kimnula glavom –
rečenicu su preveli točno tako.
u startu ih je nasamarila i prozrela taj
manjkavi pokušaj prijevoda na hrvatski

zamišljam je zavaljenu u fotelju.
vani je ugodan, sunčan dan i
Komura joj se obraća očekujući reakciju,
ali ona šuti i miruje jer u podsvijesti osjeća da ne smije
dati na volju nekakvom samozvanom prevoditelju sa
zagrebačkog filozofskog fakulteta

klimnuti glavom –
tako bi išlo, to je pokret koji razumijem.
da su je tako naumili prevesti,
pomjerila bi bradu gore-dolje i stvari ne bi pošle po zlu

u međuvremenu se podređujem masi pa i
sam koristim tu jezičnu retardaciju u svojim tekstovima.
inače bi oni mene proglasili retardiranim.
oni su struka

kimnuti?
bojim se da mi od takve akrobacije ne popucaju ligamenti na zubima.
kimnem četiri puta i zbogom ćevapi, zbogom krmenadle,
zbogom sve ono ukusno i slatko

zato podižem mobitel i nazivam prijatelja u Sarajevo –
Milan Stančić Kimi, piše mi u adresaru.
halo, Kimi, kimaš li ti glavom? – upitam ga umjesto pozdrava.
ne, zašto pitaš? – pita.
eto vidiš, govorim, čak ni ti,
a ti bi mi jedini mogao pokazati kako se to radi.
kimaj, Kimi, kimaj – pokušavam ga nagovoriti.
vidim, nije ti lako večeras, prijatelju, popij nešto –
poručuje mi Kimi i prekida vezu

Nema komentara :

Objavi komentar