Kolumne

ponedjeljak, 7. studenoga 2016.

Božica Jelušić | Pisac u gostima


Čitajući "DEVINSKE ELEGIJE" R. M. Rilkea (ne)rijetko se zapitamo o njihovu naslovu. Radi se o mjestu Devin/Duino, gdje se nalazilo imanje grofova Thurn und Taxis, bogate obitelji europskih plemića. Kao filantropi i ljudi od duha, bili su u poziciji ugostiti slavnoga Rilkea, dajući mu sigurnost i okružje u kome će napisati jednu od svojih najblistavijih knjiga. Taj običaj pružanja krova nad glavom, pune trpeze i čiste postelje, u književnosti je višestruko oplemenjen vrijednim djelima duha.Ponekad je upravo PROMJENA okidač koji otvara kreativni kanal, dajući nam mogućnosti oslobađanja duhovnih sadržaja.Kad se oslobodiš od vlastitih rutina, navika, kućne prašine i zakrčenih vidika, postaješ netko drugi, Ariel ti pjeva na lijevom ramenu, a desnicom zapisuješ što čuješ.

Promatrajući svoje foto-kronike, vidim da sam često samu sebe doživljavam kao "pisca u gostima". Tako čitam u vrtu prijateljice iz srednje škole,blaženo se izdvojivši iz kućne buke i priprema objeda.

Okolo je seoski vrt, bezbrižne kokoši, mirisi gredica, vonj stajnjaka, šume s rascvrkutanim pticama, potok koji klokoče,kukuruz koji listovima reže zrak, dok u tom blaženom trenutku, posve nezavisna i slobodna, ja čitam Majetićeva "Čangija", popularnu knjigu toga doba.Kasnije, tijekom studija, gostovala sam u mnogim kućama, pa potom i na jednom američkom sveučilištu, da bih mogla, ne misleći na dnevne brige, napisati neke od svojih najboljih stranica.

Provjeriti tekst na mjestu gdje je napisan, čuti prvu reakciju domaćina, često je nenaplativa povlastica. U tome času, tekst ima najveću sočnost,životnost, raznobojnost, autentičnost. Uvjerih se u to ovih dana po svojoj obljetničkoj, petoj po redu knjizi "SJEVERNA STRANA I DRUGI PUTI". Knjiga je nastala mahom u mojih nekoliko prigodnih boravaka u Nizozemskoj, a potom i u nekoliko europskih zemalja, što prikladno završava mojoj nenadomjestivom Podravinom, povratkom u zavičaj. Pristrano ću reći da tu knjigu najviše volim.Uzimam naočale, pokrivam se dekom, pa čitam kao da je preda mnom nečije tuđe djelo.

Zadovoljna sam, a osim toga preplavljena sam emocijama: vidim panoramske i kaleidoskopske sličice,čujem glasove, smijeh, šale, javljaju mi se dodatne senzacije, drage poput mirisa koji hlapi iz buketa u kućnoj vazi.Ponovo sam zahvalna domaćinima, za sva dočekivanja na aerodromima, za vođenje u sjenovite zakutke prirode, u dućane, muzeje, antikvarijate, u katedrale, jezera, arboretume, parkove i na obale, te male stanice, odakle vlakovi kreću prema metropolama, sa obodnice svijeta. Zahvalna sam za mir, okuse hrane, radni prostor, Neću zaboraviti da su sa mnom dijelili uspomene, odjeću, osobne predmete- Svaki dan bio je poklon, koji danas prosijava sa stranica knjige.

Milujem prstima korice, sretna sam. Raznježena sam, zadovoljna u ohrabrenju da nisam sama u svijetu,uvjerena da nisam iznevjerila dar. Ostvarila sam obećanje, zadano sebi i domaćinima: da ću nas sačuvati u prostoru i vremenu, kao literarne likove, čije je trajanje duže od fizičkog postojanja u svijetu. knjiga će svjedočiti vrijednost gostoprimstva, prijateljstva i velikodušnosti, koje nitko ne može platiti, ali vrijedi p a m t i ti, dok duh altruizma i filantropije živi i traje u nama.

7. studenoga 2016.

Nema komentara :

Objavi komentar