Kolumne

ponedjeljak, 26. rujna 2016.

Dario Zahorai | Brod polako tone


https://scontent.fzag1-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/14469521_1081442178605047_6266388376096033976_n.jpg?oh=ff5a45f4ab14dacf39ef17f2dc281b52&oe=5874C2E5

                                     

Plovim u snu;
besciljno  plutam kud me vjetar nosi
mračnim uzburkanim daljinama
Mrtvoga mora,
udaljen od kopna silnim miljama.

Posada je mrtva, nijema;
kormilo se vrti samo.
Pod palubom se skrivam;
bojim se izaći,
poznata lica vidjeti još jednom.
Pokrit ih plahtom treba;
strah me, ne mogu  se othrvati.

Možda da probijem brodski trup
pa uronim u more kao riba.
Izrast će mi škrge tada;
zaronit ću u morske dubine.
Probudit ću se  bez tuge i jada.

Ali ne; more je mrtvo,
ni škrge ne pomažu.
Brod polako tone, java je;
vodom se pluća pune,
a na jarbolu zvona tužno zvone.




Iz zbirke: "U raljama PTSP-a"

Nema komentara :

Objavi komentar