Kolumne

četvrtak, 4. kolovoza 2016.

Krunoslav Mrkoci vs. Thomas Carew


Thomas Carew:

PRIJETNJA NEZAHVALNOJ LJEPOTICI

Znaj, Celia, u svojoj oholosti,
Da ja sam glas i slavu dao tebi.
U gomili bi ljepotica prostih
Živjela; nitko te pamtio ne bi
Da stih moj nije ti pronio ime;
Ja krila Fame opernatih njime.

Ta ubojita moć nimalo nije tvoja;
Ja sam je dao tvom glasu i zjeni;
Slatkoća ti i dražest sva je moja;
Moja si zvijezda, sjaš s mog neba meni;
Ne strijeljaj stog iz neba posuđenog
Munje na onog što te tamo djenu.

Prijetnjama takvim više me ne kinji;
Raščinit mogu ono što sačinih;
Nek lude dive se tvom mističkom obliku,
Ja tebe znadem u smrtničkom liku.
Pjesnici skriše Istinu u djela,
Ali je sami znadu kroz sva vela.

(preveo: Antun Šoljan)

***

Krunoslav Mrkoci

POUKA NEODLUČNOJ LJEPOTICI


Istinska želja i htijenje
u dubini duše, vrhovi su
svakog čovjeka;
ono što čovjek voli,
to i postaje.

Rečeno je:
Što je od tijela, tijelo je,
što je od duha, duh je.

A tebi ću draga reći:
Ne zaboravi da najbolji dio
tvojega tijela je moj
doživljaj tvoje ljepote
i privlačnosti.

Jer što je ljepota, bez oka
promatrača?
Što je tijelo žene,
bez ruke koja ga miluje?
Hladan mramor spomenika
okupan rijekom vremena.

Ne zaboravi: tvoja je ljepota
poput ruže; i prije
no što ljeto mine, jak joj vjetar
sve latice otkine.

I otpast će sve dlake,
i sve će ostati
pusto i prazno.

A na dovratnike
starih vrata, već se
paučina hvata…

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.