Thomas Carew:
PRIJETNJA NEZAHVALNOJ LJEPOTICI
Znaj, Celia, u svojoj oholosti,
Da ja sam glas i slavu dao tebi.
U gomili bi ljepotica prostih
Živjela; nitko te pamtio ne bi
Da stih moj nije ti pronio ime;
Ja krila Fame opernatih njime.
Ta ubojita moć nimalo nije tvoja;
Ja sam je dao tvom glasu i zjeni;
Slatkoća ti i dražest sva je moja;
Moja si zvijezda, sjaš s mog neba meni;
Ne strijeljaj stog iz neba posuđenog
Munje na onog što te tamo djenu.
Prijetnjama takvim više me ne kinji;
Raščinit mogu ono što sačinih;
Nek lude dive se tvom mističkom obliku,
Ja tebe znadem u smrtničkom liku.
Pjesnici skriše Istinu u djela,
Ali je sami znadu kroz sva vela.
(preveo: Antun Šoljan)
***
Krunoslav Mrkoci
POUKA NEODLUČNOJ LJEPOTICI
Istinska želja i htijenje
u dubini duše, vrhovi su
svakog čovjeka;
ono što čovjek voli,
to i postaje.
Rečeno je:
Što je od tijela, tijelo je,
što je od duha, duh je.
A tebi ću draga reći:
Ne zaboravi da najbolji dio
tvojega tijela je moj
doživljaj tvoje ljepote
i privlačnosti.
Jer što je ljepota, bez oka
promatrača?
Što je tijelo žene,
bez ruke koja ga miluje?
Hladan mramor spomenika
okupan rijekom vremena.
Ne zaboravi: tvoja je ljepota
poput ruže; i prije
no što ljeto mine, jak joj vjetar
sve latice otkine.
I otpast će sve dlake,
i sve će ostati
pusto i prazno.
A na dovratnike
starih vrata, već se
paučina hvata…
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.