O sebi i romanu Grišnici i pravednici
Rođena sam 1967. godine u Mrkonjić- Gradu, BiH, veći dio života živjela u Zagrebu, a unatrag par godina živim u Münchenu, gdje sam se posvetila isključivo pisanju. To je bio prilično dug put, koji je lebdio dugo kao san pred mojim očima, a kojeg sam uspjela pronaći tek sada u svojim zrelijim godinama. Što i koliko mi znamo o nama samima kada je neki važan životni izbor u pitanju? To je možda jedan od razloga mojih dugih traženja, tj. onaj gram, nevidljiv oku, a koji često presudi na vagi, kojom važemo naše životne uspjehe i poraze. To je zapravo pitanje s kojim se svaki čovjek mora kad-tad suočiti. I tu se prolazi ili pada. Tu se bori ili predaje. Moje pravilo glasi da nema predaje! Naravno, bilo je pomalo svega, i kukavičluka, i sumnje i oklijevanja. Na koncu konca, svatko ima svoje vlastito iskustvo izbora životnog poziva. Samo bih dodala da nas svako pravilo, svaki korak u životu ili približava nama samima ili nas udaljava. A to nije mala stvar, to je suština našeg osobnog zadovoljstva i sreće. Zato ja nisam nikada odustala od pisanja.
Što se tiče mojih dosadašnjih iskustava u pisanju, za razliku od poezije koju pišem još od rane mladosti, prozu sam ozbiljnije počela brusiti od 2008. godine u radionicama kreativnog pisanja u Zagrebu. Književost jest moja jedina oaza, koju sam otkrila još u mladosti, a posebno tijekom studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje sam diplomirala francuski i ruski jezik s književnošću. Tako gledajući moj put, doista bih mogla potvrditi da nas naše misli dovedu na koncu onamo gdje se upravo nalazimo, a u mom slučaju to je ovaj moj prvijenac Grišnici i pravednici, meni osobno jako važan, budući sam ga silno željela napisati i uspjela.
Roman je upravo izašao ovih dana u distribuciju i to zahvaljujući mom nakladniku Zoranu Boškoviću iz Splita. Da nije bilo njegovog velikog entuzijazma, točnije unatoč činjenici da Ministarstvo kulture nije odobrilo poticajna sredstva za ovaj roman, što ne mogu uopće do danas pojmiti, dakle, bez čvrste odluke i hrabrosti gospodina Boškovića da ga izda, tko zna, koliko bi još proteklo vremena da se ovaj roman, kojeg sam napisala još u 2014. godini pojavi u distribuciji. Osim njega napisala sam još dva romana, za koje tek tražim nakladnike. Također, pišem kratke priče i poeziju, tako da imam popriličan broj pjesama, možda i za tri zbirke, ali još nijednu nisam izdala. Zapravo, nadam se da će se i na tom planu nešto pokrenuti i to još ove godine.
Vratila bih se nakratko još na sadržaj romana Grišnici i pravednici, čija dulja verzija naslova glasi Grišnici i pravednici (i njihovi savjetnici).
Dakle, to je povijesni roman o srednjovjekovnoj Bosni, u središtu kojega je konstantna i vrlo napeta borba za vlast, kako onu svjetovnu - kraljevi, vlastela, tako i duhovnu - dvije različite crkve u Bosni (Rimokatolička i Crkva bosanska). Sadržaj romana konkretno prati period jačanja dinastije Kotromanića na banskom prijestolu tijekom 14. st., potom stvaranje i jačanje Bosanskog kraljevstva i, na koncu, postepeno opadanja njegove moći, što se u romanu nazire već početkom 15. st.
Obzirom da je riječ o stvarnim i burnim događajima, pokušala sam u radnju romana smjestiti doista one najzanimljivije i najintrigantnije momente u povijesti oko koje sam vezla detaljnije priču, a u kojoj su svi spomenuti likovi, više-manje, poznati i u povijesti. Da bih koliko-toliko uvela čitatelje u taj period, izabrala sam dodatnu formu pripovijedanja kroz pisma - rukopise iz različitih samostana, iz kojih se dodatno iščitava duh toga vremena, tj. brojni izazovi koji su stajali u svim segmentima srednjovjekovnog čovjeka. Ova pisma napisana su i u drugačijem fontu od ostatka romana te dodatno odišu arhaičnošću i nekim svojim zasebnim stilom pisanja.
Zbog prilično dugog vremenskog perioda kojeg prati, roman je podijeljen na dva dijela u kojima se pojavljuju mnogi likova iz različitih staleža i perioda - banovi, kraljevi predstavnici vodećeg plemstva, trgovaci, franjevci, ropkinje itd. Posebnu pažnju posvetila sam dijalozima, kao meni osobno najdražoj formi razvijanja dinamike unutar samih događaja. Naravno, opisala sam i mnoge bespoštedne borbe i intrige oko bosanskog prijestola, kojima je općenito obilovao srednji vijek. Ne izostaju ni tajnovite smrti, tajne diplomacije, izdaje te mnoge druge zakulisne borbe jedne strane u želji da se domogne prevlasti nad drugom stranom...
U samom uvodu romana istaknuta je činjenica o pada i potpunom krahu nekoć velikog, moćnog i poznatog Bosanskog kraljevstva, tako da zapravo, glavnu priču u romanu ispisuje sama povijest srednjovjekovne Bosne, koja spada zasigurno u najkompleksniju povijest na europskom tlu. Tomu ujedno mogu dodati da je i samo Bosansko kraljevstvo predstavljeno na neki način kroz roman kao lik i to vrlo tragičan, oko kojega se lagano plete uže, tj. vode planovi i pripreme u pozadini za njegov pad nakon što postane glavnom metom brojnih neprijatelja, kako onih vanjskih, tako i onih iz vlastitih redova... Nadalje, u romanu se spominju, osim bosanskih povijesnih osoba, i ostale znamenite osobe, kao i događaji u bosanskom susjedstvu, dakle u tadašnjem Ugarsko- hrvatskom kraljevstvu, kao i oni na srpskoj i osmanlijskoj strani. S tim dodatnim povezivanjima nastojala sam ujedno pratiti glavne okvire povijesnih okolnosti, i to ne reda radi, već uvodeći ih kao vrlo moćne okidače, koji su se odrazili na brojne događaje i ponašanje samih likova u romanu...
U raspletu romana naglašava se velika pomutnja, razjedinjenost i suparništvo unutar glavnih bosanskih velmoža – potpomognutih različitim političkim i duhovnim savjetnicima. Na koncu, ovaj roman oslikava duh i pravu nutrinu jedne srednjovjekovne zemlje, od pisma, kulture, običaja, društva, pa sve do privrednog razvitka, bogatstva i blagostanja, koje je uzdiglo tadašnju Bosnu.
Završetak radnje s godinom 1415./1416. trebao bi ponukati čitatelje na dodatne napore u razmišljanju o mogućim poveznicama između naše prošlosti i sadašnjosti, a što bi zasigurno pripomoglo boljem poznavanju i iščitavanju brojnih znakova vremena..., bilo onih prošlih, bilo ovih suvremenih, jer danas cijela Europa proživljava sve napetija i izazovnija vremena. Kao da se vraćamo u prošlost...
Rođena sam 1967. godine u Mrkonjić- Gradu, BiH, veći dio života živjela u Zagrebu, a unatrag par godina živim u Münchenu, gdje sam se posvetila isključivo pisanju. To je bio prilično dug put, koji je lebdio dugo kao san pred mojim očima, a kojeg sam uspjela pronaći tek sada u svojim zrelijim godinama. Što i koliko mi znamo o nama samima kada je neki važan životni izbor u pitanju? To je možda jedan od razloga mojih dugih traženja, tj. onaj gram, nevidljiv oku, a koji često presudi na vagi, kojom važemo naše životne uspjehe i poraze. To je zapravo pitanje s kojim se svaki čovjek mora kad-tad suočiti. I tu se prolazi ili pada. Tu se bori ili predaje. Moje pravilo glasi da nema predaje! Naravno, bilo je pomalo svega, i kukavičluka, i sumnje i oklijevanja. Na koncu konca, svatko ima svoje vlastito iskustvo izbora životnog poziva. Samo bih dodala da nas svako pravilo, svaki korak u životu ili približava nama samima ili nas udaljava. A to nije mala stvar, to je suština našeg osobnog zadovoljstva i sreće. Zato ja nisam nikada odustala od pisanja. Roman je upravo izašao ovih dana u distribuciju i to zahvaljujući mom nakladniku Zoranu Boškoviću iz Splita. Da nije bilo njegovog velikog entuzijazma, točnije unatoč činjenici da Ministarstvo kulture nije odobrilo poticajna sredstva za ovaj roman, što ne mogu uopće do danas pojmiti, dakle, bez čvrste odluke i hrabrosti gospodina Boškovića da ga izda, tko zna, koliko bi još proteklo vremena da se ovaj roman, kojeg sam napisala još u 2014. godini pojavi u distribuciji. Osim njega napisala sam još dva romana, za koje tek tražim nakladnike. Također, pišem kratke priče i poeziju, tako da imam popriličan broj pjesama, možda i za tri zbirke, ali još nijednu nisam izdala. Zapravo, nadam se da će se i na tom planu nešto pokrenuti i to još ove godine.
Vratila bih se nakratko još na sadržaj romana Grišnici i pravednici, čija dulja verzija naslova glasi Grišnici i pravednici (i njihovi savjetnici).
Dakle, to je povijesni roman o srednjovjekovnoj Bosni, u središtu kojega je konstantna i vrlo napeta borba za vlast, kako onu svjetovnu - kraljevi, vlastela, tako i duhovnu - dvije različite crkve u Bosni (Rimokatolička i Crkva bosanska). Sadržaj romana konkretno prati period jačanja dinastije Kotromanića na banskom prijestolu tijekom 14. st., potom stvaranje i jačanje Bosanskog kraljevstva i, na koncu, postepeno opadanja njegove moći, što se u romanu nazire već početkom 15. st.
Obzirom da je riječ o stvarnim i burnim događajima, pokušala sam u radnju romana smjestiti doista one najzanimljivije i najintrigantnije momente u povijesti oko koje sam vezla detaljnije priču, a u kojoj su svi spomenuti likovi, više-manje, poznati i u povijesti. Da bih koliko-toliko uvela čitatelje u taj period, izabrala sam dodatnu formu pripovijedanja kroz pisma - rukopise iz različitih samostana, iz kojih se dodatno iščitava duh toga vremena, tj. brojni izazovi koji su stajali u svim segmentima srednjovjekovnog čovjeka. Ova pisma napisana su i u drugačijem fontu od ostatka romana te dodatno odišu arhaičnošću i nekim svojim zasebnim stilom pisanja.
Zbog prilično dugog vremenskog perioda kojeg prati, roman je podijeljen na dva dijela u kojima se pojavljuju mnogi likova iz različitih staleža i perioda - banovi, kraljevi predstavnici vodećeg plemstva, trgovaci, franjevci, ropkinje itd. Posebnu pažnju posvetila sam dijalozima, kao meni osobno najdražoj formi razvijanja dinamike unutar samih događaja. Naravno, opisala sam i mnoge bespoštedne borbe i intrige oko bosanskog prijestola, kojima je općenito obilovao srednji vijek. Ne izostaju ni tajnovite smrti, tajne diplomacije, izdaje te mnoge druge zakulisne borbe jedne strane u želji da se domogne prevlasti nad drugom stranom...
U samom uvodu romana istaknuta je činjenica o pada i potpunom krahu nekoć velikog, moćnog i poznatog Bosanskog kraljevstva, tako da zapravo, glavnu priču u romanu ispisuje sama povijest srednjovjekovne Bosne, koja spada zasigurno u najkompleksniju povijest na europskom tlu. Tomu ujedno mogu dodati da je i samo Bosansko kraljevstvo predstavljeno na neki način kroz roman kao lik i to vrlo tragičan, oko kojega se lagano plete uže, tj. vode planovi i pripreme u pozadini za njegov pad nakon što postane glavnom metom brojnih neprijatelja, kako onih vanjskih, tako i onih iz vlastitih redova... Nadalje, u romanu se spominju, osim bosanskih povijesnih osoba, i ostale znamenite osobe, kao i događaji u bosanskom susjedstvu, dakle u tadašnjem Ugarsko- hrvatskom kraljevstvu, kao i oni na srpskoj i osmanlijskoj strani. S tim dodatnim povezivanjima nastojala sam ujedno pratiti glavne okvire povijesnih okolnosti, i to ne reda radi, već uvodeći ih kao vrlo moćne okidače, koji su se odrazili na brojne događaje i ponašanje samih likova u romanu...
U raspletu romana naglašava se velika pomutnja, razjedinjenost i suparništvo unutar glavnih bosanskih velmoža – potpomognutih različitim političkim i duhovnim savjetnicima. Na koncu, ovaj roman oslikava duh i pravu nutrinu jedne srednjovjekovne zemlje, od pisma, kulture, običaja, društva, pa sve do privrednog razvitka, bogatstva i blagostanja, koje je uzdiglo tadašnju Bosnu.
Završetak radnje s godinom 1415./1416. trebao bi ponukati čitatelje na dodatne napore u razmišljanju o mogućim poveznicama između naše prošlosti i sadašnjosti, a što bi zasigurno pripomoglo boljem poznavanju i iščitavanju brojnih znakova vremena..., bilo onih prošlih, bilo ovih suvremenih, jer danas cijela Europa proživljava sve napetija i izazovnija vremena. Kao da se vraćamo u prošlost...
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.