Andreja Malta | Loše vino

Autor fotografije: Maria Morri

Zimska noć. Jednom davno. Ona koja štipka za lice i grize za guzicu. Mirisalo je na snijeg. Izlazili smo iz krčme gdje smo satima sjedili ukrašeni dekadentnim razgovorima i kuhanim vinom sa mirisom cimeta. Imala sam osjećaj da mi je glava užarena poput pregrijane kalijeve peći. Zagrlio si me svojim dugim, tankim prstima i lagano privio uz sebe. Nisam se protivila. Vani je bilo zaista hladno.

Krenuli smo prema tvom autu. Bolje rečeno, prema staroj krntiji koja je unatoč godinama još uvijek savršeno služila svojoj namjeni. Stojadin, vječni i neuništivi Jugoslavenski hit. Nisam te pitala kuda idemo. Zatvorila sam oči. Misli su mi bježale kao što bježe uplašene ptice. Upalio si radio. Glazbom, popunila se tišina u kabini. L. A. Woman. Tu i tamo otvorila bi oči, primijetivši da si skrenuo u predgrađe.

Vozio si putom nekakvih vukojebina dok napokon nismo stali ispred velike kuće.

„Idemo k meni.“ rekao si jednostavno.

„A starci?“ upitala sam pospano.

„Ne brini, neće ih biti nekoliko dana.“

Samo sam kimnula. Htjela sam što prije nekamo leći i utonuti poput nekakve ribe u dubine sna.

Odveo si me ravno u njihovu spavaću sobu .

„Zar ti nemaš svoju sobu?“ upitah. 

„Ovako je bolje.“ odgovorio si skidajući se.

Ja sam samo stajala. Zureći u tebe i tvoju odjeću koja je frcala na sve strane. Zatim si krenuo prema meni, počevši me svlačiti.

„Nemoj.“ rekla sam.

Nisi me slušao. Nastavio si.

„Molim te, nemoj…“ zastenjala sam nekako neodlučno.

Poljubio si me duboko u usta. Za tren sam bila gola. Kao od majke rođena. Povukao si me za sobom u krevet. Bilo mi je hladno. Zagrlio si me svojim tijelom. Koža ti je bila mekana i glatka poput ispeglanih plahti tvojih starca. Tako topla i  podatna. Možda je to bio razlog da sam ti se u potpunosti predala. A možda puka tjelesna potreba koja me je hvatala poput hobotnice svojim dugim krakovima i konačno povukla za sobom u ponor požude. Dok smo se ljubili, osjećala sam nekakvo gađenje. Možda grizodušje. Sram, što  ti se ovako lako predajem. Topila sam se poput maslaca, dok si ulazio u mene, jecala od užitka kakvog već davno nisam osjetila. Svršili smo istovremeno. Znojni i vrući, smrdeći na kuhano vino s mirisom cimeta koji je visio iznad bračnog kreveta poput teškog crnog oblaka.

Poslije…  Milovao  si moju dugu, kovrčavu kosu. Htio si me ušuškati u svom zagrljaju. Htio si da nam bude lijepo. Htio si bliskost.

Osjećala sam se poput grješne Eve koja je zagrizla u zabranjeno voće.

„Muka mi je. Mislim da ću povraćati.“  i spustila te s Marsa natrag na Zemlju.

Dok sam rigala poput otrovane mačke, osjećala sam kako te zapravo počinjem mrziti. Ovo što se dogodilo, nije se trebalo dogoditi. Mogla sam ti biti prijateljica kao dosada i ništa više od toga. S ovim činom ulila sam ti lažnu nadu. Nadu u nešto što ti ne mogu pružiti. Ne mogu te voljeti. Ti nisi taj. Onaj kojeg volim trenutno nije tu. Služi domovini. Ti si poput igračke s kojom si kratim vrijeme dok se on ne vrati.

Povukla sam vodu i legla na sam rub kreveta. Zaspao si. Slušala sam tvoje smireno disanje i otkucaje sata na noćnom ormariću tvoje majke.

„Volim te.“ rekao si ujutro čim sam otvorila oči.

Naglo sam se digla i otrčala prema kupaonici. Pozlilo mi je od tih tvojih riječi.

„Bit ćeš dobro. Sve je to od lošeg vina.“ promrmljao si povirivši u kupaonicu.

Grlila sam školjku i bljuvala žuč pomiješan tvojom nadom, shvativši da sam uistinu zajebala stvar.