Kolumne

petak, 17. lipnja 2016.

Robert Janeš: Pas, mater, kišobran


Moj susjed ima starog psa
ja imam staru mater

Svakodnevno on u šetnju vodi psa

Svoju mater ja posjećujem u Domu
svaki drugi dan
a ponekad je
u kolicima
izvedem i van

Moj susjed i ja znamo sjediti u parku
na klupi
pomalo izgubljeni na kraju svemira
gledamo starije ljude
kako hrane golubove
i vižljaste vrapce
odnositelje najboljih komada
brojimo prolazeće bicikliste
i djecu koja se spuste niz tobogan

Jutrošnja statistika je dvadeset tri na trideset dva

U podne očekujemo povišenu temperaturu
i pojačano UV zračenje
još jednu podrealnu sjednicu vlade
u zgradi na Markovu trgu
s koje će poslije poletjeti peritoni
u potrazi za ljudskom krvlju
da povrate svoje sjene i naklonost svojih bogova

Za svaki slučaj ja tada otvaram stari kišobran
moj susjed se ljuti
kaže – To neće te zaštititi od zla!
I narasta velik poput peterokatnice
s lavljom glavom koja proždire lažljivce
i ogromnim krilima što ga odvode na vrhove
gdje gnječi korumpiraše slonovskim nogama
i kozjim rogovima na koje nabada licemjere

Rekoh – Ličiš mi na himeru
ajd bolje i ti otvori kišobran
zaštitit će te barem od govana koje poseru odozgo
a možda te neće ni primijetiti
Ali on se ljuti i psuje
i ništa me više ne čuje
samo viče i diže ruke

Zaboravih da on nema kišobran
jer mu ga ja nisam htio posuditi

Uvečer
pripiti i još više izgubljeni
odlazimo od javne rasvjete
u svoje stanove
rastavljeni na pas-mater

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.