Patnje mladog autora XIV.

AH, TI UKUSI!

Piše: Jelena Hrvoj

Nije ništa novo da su naše želje, prohtjevi, snovi, ambicije itd. različite koliko je i nas samih. Jednako je i sa knjigama i ljudima koji ih čitaju. Imamo različite ukuse, očekivanja i stvari koje nas privlače i odbijaju. To nas čini ljudima. No mi ovdje pričamo o knjigama i ljudima koji vole iste. Danas se ponovno planiram dotaknuti dvije teme. Prva je ta koliko likova je dovoljno da roman bude zanimljiv i dinamičan, a koliko da se radnja izgubi i postane naporna za čitanje.

Kao što sam na početku napomenula, ima nas svakakvih. Neki vole jednostavnije teme sa tek nekoliko likova, dok drugi vole da se kroz knjigu izmjenjuje nepregledna paleta likova. Moje osobno stajalište je to da knjiga ne smije biti prenatrpana, a ujedno ne volim da se odvije između dva protagonista jer roman postaje monoton (čast iznimkama). Iz osobnog iskustva gledam mogu direktno gledati kako ljudi gube koncentraciju čitajući moje romane i to mi daje uvid u to kako poboljšati pisanje i približiti ga čitačima. Na primjeru „Štorke“ jasno se vidi da ljudi na određenim dijelovima gube koncentraciju. Radnja se odvija između tri protagonista i cijele palete sporednih likova. Skače iz vremenskog period u vremenski period i iz radnje u radnju.
Dakle, sve je isprepleteno. No, nisam očekivala da će ljudima biti teško pratiti tok misli. Nemojte to shvatiti kao pljuvanje i blaćenje čitatelja. „Krivica“ ja na meni. U drugom romanu posvetila sam se pisanju u, kako ja to nazivam, ravnoj liniji. Tri protagonistice. Da, i dalje imam preskakanja iz vremenskog perioda u vremenski period, ali ovaj puta oni drže svoj tok. Puno manje sporednih likova, no ima ih. Rezultat je taj da su ljudi zadovoljniji, a time i ja. I nemojte misliti da sam se u potpunosti prilagodila čitateljima. Ne, našla sam zlatnu sredinu. O optimalnom broju likova u ostalim knjigama neću pričati, jer to je ipak stvar ukusa.

Druga tema je ona s kojom se u posljednje vrijeme često susrećem, a radi se o vizualnom efektu knjiga. Kao i sve što se „nudi“ ljudima, i knjige trebaju biti primamljive oku. Hodamo li knjižarom ili knjižnicom prvo ćemo posegnuti za knjigama koje su nam izgledom ili naslovom „zapele za oko“. Nije li tako? Priznajte! Ipak smo mi vizualna stvorenja. No, jeste li se ikada zapitali koliko je teško biti originalan u moru naslovnica? Trebate misliti na sve. Boju, format slova, je li naslov zvučan i pamtljiv, hoće li ilustracija ili fotografija biti originalna i ukusna? Kao i u svemu ostalome, knjige ne smije biti kičaste, osim ako je i njihov sadržaj takav, a cilja se na publiku koja voli kič. Font slova mora pratiti trend. Da, zvuči bizarno, ali tako je. Naravno, sam izgled knjige mora se podudarati i sa žanrom. Kako onda iskočiti iz šablone? Odgovor je - teško. Upravo iz tog razloga postoje vojske ljudi koji se bave marketingom, prate trendove i upućuju vas na ono što će prodati vašu knjigu. Opet, tu se radi o ukusima, ali vjerovali ili ne iza dizajna postoji cijela filozofija. Postoje boje i oblici na koje ljudi reagiraju pozitivnije, kao i one na koje reagiraju negativno. Određene boje i oblici nesvjesno nam govore o čemu se radi (u ovom slučaju - knjiga). Jeste li se ikada zapitali što je sve potrebno da se jedna knjiga svidi čitateljima?

Završiti ću kao što sam i počela- ukusi su različiti, ali mnogo je faktora koji će neku knjigu približiti čitateljima. Razmislite o tome kada sljedeći puta zakoračite u knjižaru ili knjižnicu.