Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

srijeda, 13. travnja 2016.

Sonja Krivokapić | Zelena koža

Uskoro će biti objavljena nova knjiga mlade autorice Sonje Krivokapić

Ukratko: U romanu se prate četiri lika – Nina, Ninin dečko Miran, njena najbolja prijateljica Svjetlana i Ninin brat Marko.

Nina je mlada spisateljica koja zbog provokativnosti svog romana ne uspijeva da ga objavi, Miran je muzičar kojem pred nosom nagradu odnosi bend običniji od njega, a Svjetlana je slikarica koja je odustala od borbe za afimiranjem. Svima im je zajednička borba s autoritetima – profesori u školi, profesori na tečajevima, doktori, roditelji i šefovi ne mogu i ne žele razumjeti nečiju različitost, pogotovo ako ona dolazi u paketu mlade osobe i time daje još veći poticaj da je se patronizira.


Ta je drugačijost u romanu označena apsurdom – Nina pokušava plasirati psihološki roman o fiskalnim porezima, a razlog za posezanjem apsurda leži u nastojanju da se označi nevažnost sadržaja i kakvoće te drugačijosti koja s patronizira; važno je da je ona uočena, odnosno percipirana kao takva, i nije bitno je li ona dobra ili ne. Zbog tog slabog razumijevanja mladih ljudi, ta je drugačijost ponekad i pogrešno protumačena, kao u slučaju Nininog brata Marka, čiju izjavu da želi imati kokoš roditelji protumače kao želju da postane kokoš i to rezultira odlaskom psihijatru, pogrešnim dijagnozama i ruganjima u školi.

Ostala tri lika različito se nose sa svojim identitetom – Nina neprestano preispituje svoje razloge za pokušaj plasiranja romana u javnost, a njen dečko Miran kao da se boji suočiti se s vlastitim pitanjima, ali ipak u jednom trenutku dopušta Nini da ga na to potakne. Svjetlana je jedina koja se dosegla u tome mir – odlučila je da joj treba samo ono čime se bavi i njena sloboda, koju smatra da ne može imati pokušajem da se afimira kao slikarica, jer smatra da se procesom afimiranja nužno mora odreži barem komadića svoje slobode.Zelena koža, dakle, govori općenito ne samo o neosjetljivosti na različitost, nego i na nedostatak alata kojima se ona uopće može ispravno percipirati, koja je izraženija kad se radi o odnosu između jedne takozvane superiorne, i druge takozvane inferiorne pozicije.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.