Još jedna tužna sudbina o ženama... ovog puta Irska na početku 20. stoljeća. Vrlo je znakovito koliko se muškarci (društvo) boje žena, jer kako drugačije objasniti izopćavanje onih "nepodobnih" i "posrnulih", koje je samo društvo izabralo da im prišije takvu etiketu. Tek tako, jer im se hoće!

E, moji dragi Irci, kako uopće imati razumijevanja i opravdanja za takve postupke? Još kad se upetlja crkva - ta samozvana "moralna vertikala" društva koja si uzima pravo osuditi osobu koja je druge vjere (naša jadna Roseanne je prezbiterijanka). Tada će joj definitivno pronaći "dlaku u jajetu" - jedan bezazleni sastanak s poznatim muškarcem (ali znate, udana je pa je to GRIJEH) crkveni će dušebrižnik pretvoriti u skandal dostojan paklenog ognja, koji bi se mogao spustiti na zemlju i sve spržiti.

"Obuzeo me divlji osjećaj da u tom svijetu ne vrijedim ni pišljiva boba i da mi zato nitko ne želi pomoći, da su jedan svećenik, jedna žena i jedan muškarac objavili svijetu kako mi nitko ne smije pomoći, kako moram biti prepuštena vjetrovima i kišama kao da sam ljudska životinja - napuštena."

Naša draga junakinja kojoj je oko 100 godina, saznat će da je umobolnica, u koju je davno smještena, pred zatvaranjem i morat će ju napustiti - i kamo sada otići? Stoga odlučuje zapisati priču svog života, onako skrivećki, ali ipak s nadom da će ju netko jednog dana pronaći.


Psihijatar dr. Grene, koji vodi brigu o Roseanne, pokušat će dokučiti razloge zbog kojih je završila u ovoj ustanovi, da li je u pitanju stvarno bolest ili nešto drugo.

Tako će se i on upustiti u izazov pisanja, Roseannine ali i svoje vlastite priče.
"Od mene je ostala još samo priča o ljepoti" - reći će Roseanne jer joj i tako ništa drugo nije preostalo, sve su joj oduzeli a platila je visoku cijenu.

Dobra ali mučna tema, priznajem da me nije vukla na čitanje. Prisiljavala sam se stalno otkrivati nove nevolje koje prate glavnu junakinju, usrdno se moleći da svaka od njih bude i posljednja. Knjiga nije pisana jednostavnim stilom pa zaboravite da ćete ju uspjeti "prolistati" onako na brzinu. Ja sam se stalno morala zaustavljati, čak i vraćati na neke ranije situacije, a o razmišljanju o pročitanom da vam i ne pričam.

Ali ipak, preporučujem vam da pročitate ovu knjigu, ako ništa barem zbog solidarnosti s ovim nesretnim ženama, čiju priču će vam ispričati jedna draga starica.

Naklada Profil, 2010. Prijevod: Mia Pervan