Radnja romana smještena je u ratne godine Pariza i Francuske, 1942. Spisateljica nevjerojatno dobro vodi paralelnu radnju pričajući nam što se desilo 16. srpnja 1942, kako je s time povezan stadion Vel' d'Hiv. Događaji iz prošlosti fokusirani na obitelj Sare Starzynski, desetogodišnje djevojčice koju su roditelji u najboljoj namjeri pokušali sačuvati od informacija i pritiska kojima su bili izloženi Židovi, isprepliću se sa životom novinarke Julie Jarmond koja živi u prividno idealnom braku. Julija, započevši svoju novinarsku istragu nije mogla ni slutiti kako će se sve što će otkriti odraziti na njen život, kako novinarke, tako i osobno, te na živote mnogih drugih osoba.
Istraga nije bila laka jer je vrlo teško dolazila do povijesnih podataka. Razlog je gotovo kolektivni osjećaj krivnje francuskog naroda, koji je u to vrijeme pod okupacijom nacističke Njemačke izvršavao naloge koje je dobivao a jedan od tih bila je i aktivnost francuske policije koja je Židove otpremila na spomenuti stadion a zatim u koncentracione logore u Francusku ili Poljsku. Cijela francuska nacija desetljećima se osjećala posramljeno i nikad nije o tom događaju pričala ni prisjećala ga se. Bar ne javno. Mnogi od njih nisu znali da su i u Francuskoj postojali takvi logori.
Sara uspije pobjeći iz logora zahvaljujući mladom policajcu koji je radio u logoru i koji je taj posao očito radio bojeći se za vlastiti život. Policajac koji je bio njihov susjed, živio je i radio u njihovoj četvrti u Parizu i svakodnevno susretao Saru i njenu obitelj, pustio je da pobjegne, pomažući joj da se provuče ispod ograde logora, kako bi se vratila u Pariz i spasila malenog brata kojeg je zaključala u ormar da ga sačuvala od nacista. Sara, zahvaljujući obitelji iz jednog francuskog sela, koja joj pomaže preživjeti, dolazi u Pariz, u stan gdje je živjela s roditeljima kako bi spasila brata. No, otada je prošlo previše vremena, bilo je prekasno. Brat je umro sakriven u tajnom ormaru za koji je ona imala ključ i svo ga vrijeme nosila sa sobom. U stanu je živjela obitelj koju ona nije poznavala i nije razumjela zašto su oni tamo. Cijeli njen daljnji život bio je obilježen teretom gubitka roditelja i svega što je kao dijete proživjela, pa iako s dvadeset godina odlazi u SAD gdje se udaje i postaje majka, pritisak prošlosti je bio toliko jak da je bez obzira na sve što joj je pružao nov život, izvršila samoubojstvo.
Unatoč tome što sam, dok sam čitala, osjećala užasan emotivan pritisak, ovo je knjiga koju nisam mogla ispustiti iz ruke. Moje preporuke.
Istraga nije bila laka jer je vrlo teško dolazila do povijesnih podataka. Razlog je gotovo kolektivni osjećaj krivnje francuskog naroda, koji je u to vrijeme pod okupacijom nacističke Njemačke izvršavao naloge koje je dobivao a jedan od tih bila je i aktivnost francuske policije koja je Židove otpremila na spomenuti stadion a zatim u koncentracione logore u Francusku ili Poljsku. Cijela francuska nacija desetljećima se osjećala posramljeno i nikad nije o tom događaju pričala ni prisjećala ga se. Bar ne javno. Mnogi od njih nisu znali da su i u Francuskoj postojali takvi logori.
Sara uspije pobjeći iz logora zahvaljujući mladom policajcu koji je radio u logoru i koji je taj posao očito radio bojeći se za vlastiti život. Policajac koji je bio njihov susjed, živio je i radio u njihovoj četvrti u Parizu i svakodnevno susretao Saru i njenu obitelj, pustio je da pobjegne, pomažući joj da se provuče ispod ograde logora, kako bi se vratila u Pariz i spasila malenog brata kojeg je zaključala u ormar da ga sačuvala od nacista. Sara, zahvaljujući obitelji iz jednog francuskog sela, koja joj pomaže preživjeti, dolazi u Pariz, u stan gdje je živjela s roditeljima kako bi spasila brata. No, otada je prošlo previše vremena, bilo je prekasno. Brat je umro sakriven u tajnom ormaru za koji je ona imala ključ i svo ga vrijeme nosila sa sobom. U stanu je živjela obitelj koju ona nije poznavala i nije razumjela zašto su oni tamo. Cijeli njen daljnji život bio je obilježen teretom gubitka roditelja i svega što je kao dijete proživjela, pa iako s dvadeset godina odlazi u SAD gdje se udaje i postaje majka, pritisak prošlosti je bio toliko jak da je bez obzira na sve što joj je pružao nov život, izvršila samoubojstvo.
Unatoč tome što sam, dok sam čitala, osjećala užasan emotivan pritisak, ovo je knjiga koju nisam mogla ispustiti iz ruke. Moje preporuke.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.