Predstavljamo | Književna grupa 90+

Časopis Kvaka raduje se suradnji sa Književnom grupom 90+, dinamičnom skupinom mladih entuzijasta za književnost. Uskoro ćemo objaviti neke od njihovih radova.

Ovakvoj skupini sa jasnim identitetom i samoodređenjem moramo dati da se predstavi svojim vlastitim riječima:

Žanrovski i stilom različiti, ali generacijski i ljubavlju prema pisanom riječi povezani, za vas pišu i čitaju: Lana Bojanić, Maja Černeli, Jakob Filić, Marija Janković, Vedran Jurić, Antonio Karlović, Lara Mitraković, Ante Nenadić,  Josip Razum,  Vigor Vukotić.

-Uvodnik Jakoba Filića za čitanje u Booksi, 4.12.2015. 

Generacijsko određivanje nije nova pojava na književnoj sceni. U manifestu futurizma, na primjer, Marinetti kaže: „Najstariji među nama nemaju još ni trideset godina. (...) Kada nam bude četrdeset, neka nas mlađi i snažniji ljudi bace u kante za otpatke, kao što se radi sa beskorisnim rukopisima!“ i nastavlja nastranom i nasilnom vizijom ubojstva od strane mlađih autora.
Odakle dolazi ta potreba za isticanjem životne dobi i potom, u ime iste, za ujedinjavanjem pod zajedničkim nazivnikom? Kao i u većini ostalih ljudskih djelatnosti, i u književnosti je neizbježno stvaranje autoriteta. Autoriteti donose sudove o umjetničkim djelima, vrednuju ih prema svojim viđenjima kvalitete, stvaraju određenu klimu u kulturnom životu kojoj se treba prilagoditi da bi vas ti autoriteti prihvatili. Treba napomenuti i kako ti uvjeti prihvačanja često nemaju veze s književnošću samom. Zato je književnosti potrebno stalno pomlađivanje, borba protiv okoštalosti, propitivanje aktualnih poetika i praksi. Problem pomlađivanja često je upravo problem izmjene generacija. Mladima i novom duhu vremena u kojem žive jednostavno ne odgovara klima koja ih je zatekla, a koju su upravo starije generacije stvorile. Zato se mladi autori, ponekad i kad su njihove poetike i prakse međusobno izrazito različite, određuju generacijski. Mi još nismo uključeni u ono što se naziva književnom scenom. Nismo opterećeni kategorijama koje izbijaju u diskursu o kulturi i koje stvaraju jeftine okvire za kritiku umjetničkih djela. Mi nismo ni Književnici ni Pisci. Ne zastupamo ni mušku ni žensku književnost. Ne određujemo se pozitivnim ili negativnim stavom spram stvarnosne poezije i proze. I koliko god uopće bilo glupo govoriti o tim kategorijama u književnosti, nas ne zanima podjela na lijeve i desne autore, njihove časopise i njihova udruženja. Mi samo želimo pisati i čitati dobru književnost. I imamo dovoljno samopouzdanja da naše pisanje smatramo dobrim, da smatramo da bi se za nas trebalo čuti. Ako dođe vrijeme u kojem će i naša riječ imati ulogu u stvaranju autoriteta, nadamo se da će neki drugi poslušati Marinettijev savjet. Do tada samo možemo reći da je došlo vrijeme za našu generaciju!

~ Jakob Filić