Kolumne

utorak, 1. ožujka 2016.

Mirjana Pejak Peki

NIT SVJETLOSTI

Pratim nit svjetlosti spuštenih ruku
okružena valovima nepoznatih zvukova.
Vlastiti korak ne prepoznajem...
Kamo li me vodi?
Odijevam halju prošlosti
prije nego sumrak pokuca na vrata.
Sakrivam razderanu kožu
dok rane ne zacijele.
Pogrbljenih ramena
osakaćenih jutrom
cijedim suze niz oluk života...
Okrenem se
kako bih vidjela prati li tko
moje tragove...
Ubija me zvuk
pogled mi pretvara u bol
a ja
bez razmišljanja
jeftino pružam ruke
i poklanjam molitvu za sutra...

Poslušna...
Pratim nit svjetlosti...
okružena...
a ne znam čime...

(prow.Quantum.Xm) (xir)

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.