Kad sam počela čitati knjigu “Čišćenje globusa”, autorice Božice Jelušić. rekoh sama sebi - Da, ovako nešto sam već dugo čekala. Svaka rečenica, od samog početka, grije me, budi me, ispunja toplinom, uljuljkuje i opet vraća u život. Baš svaka je istkana kao najfinija čipka, svaka očica i vezica su na pravom mjestu. Vrlo fino, istančano.
Već i sam naslov knjige je intrigantan. Autorica nam priča o globusu, pravom, fizičkom, kojeg je, kao nova vlasnica, pronašla u dvoru Barnagor. No. taj globus je samo uvod u jedno daleko dublju priču. Priču o jednoj cijeloj generaciji koja se izgubila jer nije našla svoje mjesto u vremenu i prostoru. Kako politički, tako i pojedinačno. Priča je to o vremenu burnih političkih previranja, izmjene kraljeva i vlada. Priča o ratovima, kako na frontu, tako i onim osobnim. Cijeli roman, podijeljen je na poglavlja ili na „pripovjedačke teme“, a svako je, na svoj način, ispričala druga osoba obitelji Trezić. Svaka od njih imala je drugačiji karakter, lakše se ili teže prilagođavala svom privremenom, a zapravo zauvijek domu, dvoru Barnagor. U konačnici, svi su željeli isto.
Autorica, već na samom početku knjige kaže:
Trebalo bi oprezno s predmetima mrtvih vlasnika, pomislih. Ne dirati ih, Ne buditi u njima sačuvanu energiju, njihove zapise i tragove. Opasna je stvar uči u zaposjednuto područje, u zemlju nesmirenih sjena. Makar, nisam na to mislila kad smo kupovali ruševni dvor.
Iza svih likova u romanu stoji pripovjedač, autorica knjige, Božica Jelušić, koja svojim bogatstvom jezika, znanjem i temeljitim proučavanjem spomenutog povijesnog razdoblja, te izvrsnim poznavanjem kraja, ljudi i običaja, ima sposobnost poput nevidljivog duha uplesti se u svaku priču i približiti nam je takvom preciznošću da čitatelj više ne može razlučiti koji dio je stvarni događaj, a koji je autorica, zbog nedostatka materijalnih i nematerijalnih dokaza, dogradila fikcijom.
Obitelj Trezić, slobodna sam iznijeti svoje mišljenje, unatoč prvotnom daru da bude zaslugama imenovana plemenitom, na neki je način bila ukleta i stjecajem svih nepovoljnih okolnosti ostala je bez potomaka i kao takva je i nestala.
Već ranije spomenuto bogatstvo jezika i riječi kojima se služi autorica, dočarava ne samo život na dvoru i mentalitet pojedinaca već i bogatstvo prirode, boje, zvukove, mirise... sjene. Božica Jelušić ima nevjerojatnu sposobnost da svojim pripovjedačkim darom u potpunosti zarobi čitatelja.
Knjiga je to, koja završava tako nepredvidljivo, neočekivano, kako samo najbolje knjige mogu.
Temeljni pojmovnik, dodan na kraju romana, koji služi kao pomoć i vodič čitatelju da lakše shvati neke riječi, i koji nas ujedno detaljno upoznaje s osobama spomenutim u romanu, s vremenskim razdobljem u koje je radnja smještena, nije mogao biti bolje napisan. U njemu nema ničega previše i ničega premalo.
Ovdje namjerno nisam spomenula niti jedno osobno ime, osim obiteljskog. Nisam prepričala radnju romana. Sve to prepuštam čitateljima kojima preporučam ovaj izuzetan roman kojem se povremeno ponovo vraćam.
Sonja Smolec, 28.1.2016. (prvi put knjiga pročitana 27.1.2014.)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.