Sara Cetina | Doček ljubičica

Autor fotografije: Damir Jelic (CC BY-SA 3.0)

Neda mi se više čekati da prođu dani, ni oblaci, ni zima. Samo mi daj ruku i zatvorenih očiju ću te pratiti, kroz cijelu zimu ako treba, da zagrljeni dočekamo ljubičice.

Sara Cetina | Posljednje karte

Kakve su ovo igre? Puštaj karte, oboje smo izgubili. Ne trebaš se praviti da imaš kralja, nemam ni ja damu. Nemam ni asa u rukavu, ni riječi ti za reći, a ipak pun je kup karata koje u njemu i ostaju.

Sara Cetina | Nije kraj

Vulgarnim rječnikom prozivati sve koji to zaslužuju nije način na koji ćeš vratiti ljude. K vragu, zašto ih uopće vraćati, držati za ruku, ako oni to ne žele. Idi, nosi se. Hajde, idi što prije, kako bi naš susret bio što bliži. Ne zamjeram ti, u ovom svijetu je i onako previše mržnje, ne treba je biti i među nama. Samo odi, grlit ću te na povratku.

Sara Cetina | Stari poznanici

Izgubljena u sobi punoj ljudi, punoj lica starih poznanika. Prije najbliži meni, a danas samo sjećanje. Tko ste vi sada, jeste li isti kao u one dane? Dolazite li još na naša stara mjesta? Polako smo se izgubili. Sada stojim i samo vas promatram. Rastali smo se s razlogom, a otišli želeći da razlog ne postoji.

Sara Cetina | Samo zvijezda

 

Jednom, nazvao si me zvijezdom, najljepšom zvijezdom. Od čitavog svemira odabrao si samo jednu zvijezdu, tebi tada posebnu. Raspala sam se, moj te meteor pogodio ravno u srce. Ne jer ja za tebe nisam bila cijeli svemir, već jer je i ta zvijezda, za mene, bila prevelika.

Sara Cetina | Crvena ruža

 
Ne želim biti crvena ruža. Ne treba mi trnje ili divljenje. Ne želim biti svima na dohvat ruke. Gledati kako miču moje trnje kako bi me mogli voljeti. Željela bih biti rijetka, kao rozi zumbuli u mome vrtu ili poput maka, pa kad zaspeš u livadi mojoj nikada ne odeš. Sve bih mogla biti, sve osim crvene ruže.

Sara Cetina | Cjelovita istina

 

Kada sve stane i srce prestane kucati,

a udisaji postanu dublji i glasniji,

hoćeš li me još uvijek voljeti?

Hoćeš li me još uvijek gledati tim mirnim pogledom koji me miluje?

Ili ćeš mi ipak uputiti pogled pun prezira koji peče više nego ikoja rana,

puca u srce jače nego ikoji pištolj, udara moćnije no ikoja šaka?

Sada sam spremna podnijeti sve,

sve osim istine. 

Sara Cetina | Površne riječi

 

Život ide,

a na vama je da budete sretni.

Volite one koji to zaslužuju.

Volite one pred kojima se

možete raspasti znajući da će ostati,

da će vas držati u zagrljaju.

Riječi su površine,

pogled je prazan,

kada je netko stvarno tu, osjetit ćete.

Sara Cetina | Nije do kilometara

 

Ljudi koji kažu da daljina i kilometri najviše bole,

nikada nisu osjetili daljinu u nečijem srcu.

Kada je taj, netko, svega par metara udaljen, ali nije tu.

Gledate ga u oči čiji hladan pogled skriva sve emocije.

Čujete njegov glas, vidite pokrete, osmijeh,

a znate da više ne možete doći u njegov zagrljaj.

Ne zbog daljine, već jednostavno ne smijete.

Ta osoba više nije vaša,

njegov zagrljaj više nije dom,

sada je to samo prazno sjećanje na osobu ispred vas;

starog poznanika, novog stranca.

Sara Cetina | Neznanci

 

Pogled u pogledu,

usna na usni,

moje ruke oko tvoga vrata,

tvoje oko moga struka.

Neznanci sa više osjećaja od nekih ljubavi,

ali ipak samo djeca koja nikada nisu voljela.

To smo bili mi. Toliko nesavršeni da je smiješno,

sa pričom koja, ako je pravilno ispričana

oduzima dah.

Mladi, ludi, izgubljeni

to smo bili mi.

Sara Cetina | Na kraju zaboravimo

Svi jednom nađu svoju ljubav koja prevlada sve stare.

Hoćeš li i ti tako zaboraviti na mene?

Ili ćeš jednom pričati svojoj djeci o meni.

Kada čuješ moje ime, o čemu razmišljaš?

Ja ću tebe pamtiti po stranicama u dnevniku,

slikama u albumu

i sjećanjima u srcu.

Izrezbario si svoje inicijale u moju dušu.

Hvala ti na tome,

nikad te ne želim zaboraviti,

ali želim da moja prava ljubav prevlada tvoju.