Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Nevenka Lang. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Nevenka Lang. Prikaži sve postove

utorak, 31. siječnja 2023.

Nevenka Lang | Ručak


Zabezeknuto bulje u mene nevine riblje oči

Već neko vrijeme umjetno prihranjivana

Drhti pumpa ispod grudnog koša

Cijela drhtim dok slušam kako umiru

Mladi tek rascvjetani ljiljani

Kako ćemo preživjeti mi neuspjeli

Jesmo li oguglali na život

Šutnje institucija mržnje i progone

Današnje vrijeme bira čudnim redom

Kosi otima lomi tanko staklo pod nogama

Još nisu zarasli ratovi na ranama naših stopala

Već počinju novi

Okrenem glavu da ne sretnem pogled ribe

Možda se samo čini nevina dok joj je

Drob prepunjen drugim životima

Kao suze po podu padaju zvijezde s njezine haljine

Kiseo gorak miris šalše širi se kutovima otvorenih soba

Ručaj nakon turobnih vijesti

Izvuci odnekud preostale zalihe smisla

Ako ih uopće ima

Bjelančevine ugljikohidrati vitamini i minerali

Za kratkotrajan užitak stanica

Čak i onih sivih koje se nikada ne regeneriraju


četvrtak, 26. siječnja 2023.

Nevenka Lang | Izbivanje

 

(san o povratku)


Uskoro ogrnut će me

Topli pokrivači zavičaja

Obujmiti zapleteni korijeni djedovine

Smijati se sa mnom

Zeleni ogrtači livada

Uokolo se pronositi

Mirisi znoja pradjedova

Pozlatit će me lišće jesenjih drvoreda

Zagrliti raskriljena žitna polja

Buka mlinova nudit će zrnje

Za pečenje kruha ljubavi

Otvorit će se nebeske fontane

Pokvasiti me do gole kože

Poglede zastrijeti jutarnje magle

Što prkose suncu

Na prozoru majka na pragu otac

U voćnjacima djedovi

Orasi šljive i grmlje šipka

Isplakane ogrebotine duše

U najdubljim utorima uma

Raskoš i meki dlan zavičaja 


četvrtak, 19. siječnja 2023.

Nevenka Lang | Miris mora

 

Kao usoljena riba

Mirišem na more

Uštirkane haljine

U meku kožu trljaju sol

Polako tone kolovoški suton

Nestajem zagledana

U jednu točku daljine

Iza ove „krinke materijalnog“

Sami smo more i ja

Zibamo se putujući

S jedne na drugu obalu

Skupljamo kamen po kamen

Zidamo dvorac

Kaplja do kaplje val

Na valu mrgodi se pjena

U njoj život i strast

Nešto je uzvišeno u pjesmi tišine

Stvara se onaj najskuplji parfem Izrađen od čiste ljubavi 


subota, 14. siječnja 2023.

Nevenka Lang | Zaboravljeni nauk



Nakupljene strepnje zvone u grudima

U meni kao novorođenčad plaču svi mogući grijesi

Kada nisam kod kuće dolazili su prijatelji i

Ostavljali poklone metke pogodne za pucanje u leđa

Nečiji životi meko tijesto u nečistim rukama

Prazno klasje iznikne na njivama naivnih ljudi

Jaja nade položena u gnijezda lažnih ptica

Razmaknimo zavjese neka danje svjetlo

Razbistri temelje prastarih nauka

„Ne ubij, ne laži, na kradi, ne svjedoči lažno“

Pročitano i zaboravljeno

U skrivenim prostorima neba

Onima što umru od ljudske ruke

Smiješe se otvorena vrata modrine 


četvrtak, 15. travnja 2021.

Nevenka Lang | Probudi se, prigrli dan


polako primice se hladan proljetni dan
otvaram i zatvaram oci pokrivam se po glavi
neka san potraje sto duze
od danas cu primati samo dobre vijesti
losih je bilo previse
pocinju cvasti jorgovani
otopit ce se promrzli cvjetovi
vrapcima ce se utopliti noge
trava ce se rijesiti bijelog pokrova
u jos nerazbudenoj svijesti mir
samo neka potraje
trenutci spoznaje govore uskrsni
pogledaj drugim ocima
ocvali su jaglaci ali pristizu jorgovani
oni zamirisu zrak
spalili su trnje u vocnjacima
sjeti se sara na krilu leptira
koje je nacrtao netko da te razveseli
prigrli dan i trenutak koji su ti darovali
probudi se zaljubi se u ono sto te ceka
napisi pjesmu stavi sva srca na dlan
neka bljeste neka se hvastaju
unatoc zlu njega cemo sasjeci pobijediti
da moze procvasti tisucu cvjetova



srijeda, 26. veljače 2020.

Nevenka Lang | Čuvajmo naše narječje!


Spark, udruga amaterskog stvaralaštva, udruga koja okuplja pjesnike, likovnjake i glazbenike njeguje i čuva turopoljski idiom kajkavskog narječja. Skoro svi članovi Sparka pišu poeziju i prozu, izdaju zbirke i sudjeluju na manifestacijama gdje se govori samo na narječju Turopolja i okolnih mjesta. Veliko je to bogatstvo jezika i kulture, danas zaštićena nematerijalna kulturna baština. 

Osim već etabliranih turopoljskih pjesnikinja (Željka Cvetković, Slavica Sarkotić, Đurđa Parać itd.), pučkih pjesnika (Stjepan Vitez, Stjepan Detelić Banski, Marica Odrčić, Vladimir Stepanić i drugi) i mnogi drugi pišu na tom narječju. Pjesnikinja iz Ogulinca Nadica Kološa, Gordana Gerhardinger Šipek, Nevenka Lang, Zorica Krznar Blagec, Ana Plehinger, Siniša Belošević, multitalentiran umjetnik koji ujedno uglazbljuje pjesme Sparkovaca.

Uskoro izlazi i zbirka Zdenke Mlinar na kajkavskom kojoj to nije materinji jezik već ga dolaskom u Turopolje uči i voli.


Ižica

Ižica mola je glovu spustila
Kak spomenik stori  polek puta stoji
Obluke odprla i suza je v oku
Ničemu se više ne veseli

Svoje zojdne done broji..

Tulike radosti i žalosti nosi
Dedeke, bakice, drobnu dečicu
Šporet i postelu, bez struje kmicu
Se je to prešla i se je dola

Nigdo je denes ne veli fola!


Nevenka Lang