U subotu, 16.11. održan je I. Festival poezije „Ban Josip Jelačić“. Publika, a i sami sudionici, mogli su uživati u događaju koji je na sasvim specifičan način predstavio djelo možda najpoznatije hrvatske javne osobe iz prošlosti. Ipak, lik bana Jelačića nedovoljno je poznat našoj javnosti. Stjecajem povijesnih okolnosti on je bio vojskovođa i državnik, no u svojoj nutrini bio je tanane duše, vrstan lirik, kulturni poslenik, erudita i borac za opće dobro (ukinuo je, između ostalog, kmetstvo). Uostalom, Petar Preradović kazao je, da Jelačić nije bio ban, bio bi vodeći pjesnik Hrvatskog narodnog preporoda.
Naziv Festivala i nagrada „KONJANIK“ smišljeni su potez organizatora, Pučkog otvorenog učilišta Zaprešić, da brendiraju svoj mladi grad u kojem je Jelačić živio i bio sahranjen. Međutim, prava intencija osnivanja ovog festivala bila je afirmacija i slavljenje poezije. Kako je naglasila ravnateljica Učilišta i utemeljiteljica poetskih susreta Višnja Goljački, poezija je sublimat na kojem se zasniva jezički identitet, a na jeziku počiva opstojnost svake nacije. Ukoliko je želja sačuvati svoju samobitnost, potreba je jačati riječ i njen destilat poeziju, koji je u današnje vrijeme podosta ishlapio. Na poslijetku, poezija je najviša forma ljudskog izražavanja i najsažetiji prijenos ljudskog iskustva, kako je rekao nobelovac J. Brodski.
Poetska večer u kojoj se 13 pjesnika natjecalo za Nagradu KONJANIK (djelo u bronci sk. Kipara Goran Cirkvenog), s time da je pjesnik Sven Adam Ewin po svojo želji bio izvan konkurencije za nagradu, bila je upotpunjena glazbenim nastupom barda šansone Hrvoja Hegedušića i fascinantnog mladog glazbenika Ivana Jelića. Poseban obol manifestaciji dao je poetski film autora Zdravka Fundaka pod nazivom „KONJANIK“.
Žiri je (Marijana Rukavina Jerkić, Tin Lemac i Aleksandra Žmak) imao vrlo tešku zadaću - kome dodijeliti nagradu? Nagrada je pripala Tomislavu Domoviću, ne samo vezano uz nastup na festivalu, već dotičući njegov habitus poete koji doista živi svoju poeziju, počesto na rubu društva, kakav je, na koncu, i ikonoklast svaki pravi pjesnik. Nagradu publike (dar Hrvatskog kišobrana) dobio je Antonio Karlović, najmlađi sudionik festivala, a u neformalnom odmjeravanju između samih pjesnika, prvenstvo je odnio Dražen Katunarić.
Brojnim stihovima, i toplom atmosferom (posađena je i jedna lipa u čast utemeljenja Festivala, a posjećeni su i Novi dvori Jelačićevi) odisao je opojni zrak te kišne večeri (jer „poezija su snovi pakirani u male bočice“, po riječima utemeliteljice Festivala, i same pjesnikinje).
U svakom slučaju dogodilo se ono čemu su organizatori težili, pobijedila je, bar na kratko – Poezija!
Naziv Festivala i nagrada „KONJANIK“ smišljeni su potez organizatora, Pučkog otvorenog učilišta Zaprešić, da brendiraju svoj mladi grad u kojem je Jelačić živio i bio sahranjen. Međutim, prava intencija osnivanja ovog festivala bila je afirmacija i slavljenje poezije. Kako je naglasila ravnateljica Učilišta i utemeljiteljica poetskih susreta Višnja Goljački, poezija je sublimat na kojem se zasniva jezički identitet, a na jeziku počiva opstojnost svake nacije. Ukoliko je želja sačuvati svoju samobitnost, potreba je jačati riječ i njen destilat poeziju, koji je u današnje vrijeme podosta ishlapio. Na poslijetku, poezija je najviša forma ljudskog izražavanja i najsažetiji prijenos ljudskog iskustva, kako je rekao nobelovac J. Brodski.
Poetska večer u kojoj se 13 pjesnika natjecalo za Nagradu KONJANIK (djelo u bronci sk. Kipara Goran Cirkvenog), s time da je pjesnik Sven Adam Ewin po svojo želji bio izvan konkurencije za nagradu, bila je upotpunjena glazbenim nastupom barda šansone Hrvoja Hegedušića i fascinantnog mladog glazbenika Ivana Jelića. Poseban obol manifestaciji dao je poetski film autora Zdravka Fundaka pod nazivom „KONJANIK“.
Žiri je (Marijana Rukavina Jerkić, Tin Lemac i Aleksandra Žmak) imao vrlo tešku zadaću - kome dodijeliti nagradu? Nagrada je pripala Tomislavu Domoviću, ne samo vezano uz nastup na festivalu, već dotičući njegov habitus poete koji doista živi svoju poeziju, počesto na rubu društva, kakav je, na koncu, i ikonoklast svaki pravi pjesnik. Nagradu publike (dar Hrvatskog kišobrana) dobio je Antonio Karlović, najmlađi sudionik festivala, a u neformalnom odmjeravanju između samih pjesnika, prvenstvo je odnio Dražen Katunarić.
Brojnim stihovima, i toplom atmosferom (posađena je i jedna lipa u čast utemeljenja Festivala, a posjećeni su i Novi dvori Jelačićevi) odisao je opojni zrak te kišne večeri (jer „poezija su snovi pakirani u male bočice“, po riječima utemeliteljice Festivala, i same pjesnikinje).
U svakom slučaju dogodilo se ono čemu su organizatori težili, pobijedila je, bar na kratko – Poezija!