Marija Hasanović | Kad srce progovori

Dugo šuti.

Navikneš se da je tamo, kuca, radi svoj posao, ali ne govori.

Zatvori se pod slojeve kože, kostiju i tišina.

Navikne se na udarce izvana i na ožiljke iznutra.

I čini ti se da je srce samo stroj, komad mesa, pumpa što tjera krv.

Ali onda dođe dan kad se slomiš.

I kad više nema riječi, kad glas stane, kad tijelo zanijemi –

onda srce progovori.

I njegov glas nije tih. Nije mekan.

On probija. On para. On viče onim tonom koji se ne može ignorirati.

Kad srce progovori, ono ne priča uljepšano.

Ono ne zna lagati.

Govori o boli koju je sakupilo u kutovima, 

o noćima kad je kucalo prebrzo, 

o trenucima kad je željelo stati jer više nije imalo razloga za ritam.

Govori o radostima koje su bile kratke, ali su ostavile trag svjetla.

Govori o svim putovima kojima nisi išao jer si mislio da ne smiješ.

Kad srce progovori, shvatiš da si cijelo vrijeme imao suputnika.

Ne prijatelja koji klima glavom, ne neprijatelja koji te slomi

nego čuvara.

Čuvara što je gutao sve tvoje šutnje, 

sve tvoje krikove, 

sve tvoje neizgovorene istine.

I tad te natjera da ga čuješ.

Ili ćeš slušati, ili ćeš umrijeti iznutra.

Jer srce ne šapće zauvijek.

Kad progovori, ono traži da ga slijediš.

A kad ga napokon poslušaš, kad mu daš da vodi –

tad prestaješ biti samo tijelo.

Tad postaješ živo biće, puno, cijelo, istinito.

Jer sve drugo može prevariti, ali srce – ono ne zna.

Srce kad progovori, ono izgovara najgoru i najbolju istinu.

I onda shvatiš:

čitav svijet se može raspasti,

ali dok srce ima glas – ti imaš život

Narcisa Potežica | Anne Berest: Razglednica

 

Nova autobiografska knjiga Anne Berest „Razglednica” je roman koji su srednjoškolci u Francuskoj kao i u Hrvatskoj proglasili najboljom u 2024.godini. To je knjiga koja osvaja čitatelja od samog početka i to svojom strukturom i majstorski vođenjem fabule. Roman počinje pripovijedanjem neobičnog događaja kada se jednog zimskog dana pronalazi razglednica u poštanskom sandučiću. Na taj se način od prve stranice postavlja pitanje, čak zagonetka koja se otkriva tek na zadnjoj stranici romana. Spisateljica slojevito isprepliće povijesna događanja i suvremeno doba. Tema je Holokaust, a četiri imena: Ephraim, Ema, Jaques i Noemi na razglednici koja stiže na opće čuđenje su ustvari napisana imena prabake, pradjeda te ujaka i tetke odnosno brata i sestre spisateljičine bake.  To otkriće vraća spisateljicu a i čitatelje u vrijeme Drugog svjetskog rata. Naime ona saznaje i pripovijeda potresnu sudbinu osoba čija su imena ispisana drhtavom rukom na toj anonimnoj razglednici. Spisateljica Anne Berest čak odlazi privatnom istražitelju pa taj čudni detektiv - lik kao u kriminalističkim romanima pomaže u istrazi enigme tko je napisao imena i poslao razglednicu s pošte u sred Pariza. Otkriva se po datumu poštanskog žiga da je razglednica poslana jednog izrazito hladnog dana i marka obrnuto zalijepljena ponovo pobuđuje različite kombinacije u dešifriranju o slanju razglednice. To ispitivanje istine ili pokušaj da se sazna što i zašto se dogodilo i to sve upravo onako kako je bilo  - poprima  razmjere pravog kriminalističkog istraživanja kao u detektivskim romanima. 

Ovo je sedmi roman Anne Berest koja je već napisala zajedno sa sestrom roman s autobiografskom tematikom o njihovoj prabaki Gabrieli. Prema iskazu same spisateljice u intervju preko ZOOM-a s učenicima koji su njenu knjigu proglasili najboljim ona priča kako se voli družiti i ispitivati starije, posebno članove svoje obitelji i istraživati njihove živote, jer želi što bolje upoznati događaje i tijek zbivanja u prošlosti. 

U romanu „Razglednica” Anne Berest otkriva povijest svoje obitelji, priča o svom židovskom porijeklu i o pogromima zbog kojih odlaze u drugu zemlju. Zatim saznajemo o običajima u židovskim obiteljima, pa tako i o neostvarenoj ljubavi svog pradjeda jer su se brakovi dogovarali. 

Životni put njenog  pradjeda Epfraime vodi od Rusije u Latvu, pa Poljsku, gdje su u Lodzu rođaci njene prabake. Obitelj zatim odlazi u Palestinu, ali se tamo nisu najbolje snašli i na kraju dolaze u Francusku.Ujedno je velika njihova želja da se prilagode životu u novoj sredini i postanu državljani Francuske. Iako je dvadesetih godina prošlog stoljeća za Židove u Francuskoj prilično dobro ipak njen pradjed ne dobiva posao koji želi ni francusko državljanstvo.

Dolaskom nacista i uvođenjem rasnih zakona položaj Židova postaje sve teži, počevši od zabrana obavljanja nekih poslova do uvođenja policijskog sata i ograničavanja slobodnog kretanja i na kraju slijedi nošenje posebnih oznaka. Dolazi do hapšenja i odvođenja najprije mlađih osoba a to su 16 -godišnji Jaques mlađi brat njene bake i također bakine sestre Noemi, studentice, koja je na pragu svoje književne karijere. Tako Anne Berest s tugom konstatira da je Noemi preživjela Holokaust tko zna što bi sve napisala. Tužno je da se Epfraim, otac odvedenih mladih ljudi Jaquesa i Noemi u naivnosti  nada da je to nešto slučajno i privremeno, raspituje se i moli da ih puste ali uhapšen je i on i njegova žena. To hapšenje i odvođenje Židova najprije na čuveni biciklistički stadion Veledrom gdje su već prvi tjedan od gladi, žeđi, bez osnovnih higijenskih uvjeta i od bolesti tamo umirali bilo je strašno i mnogi Francuzi su znali, nisu reagirali i čak su neki sudjelovali u tome. 

Nažalost uhapšeni Židovi odvođeni si dalje vlakovima u Auschwitz, logor smrti iz kojeg se mnogi više nikada nisu vratili. To je tamna  mrlja u povijesti Francuske koja je ipak 1945. godinu dočekala na strani pobjednika. Uloga Francuske pod Vichijem se godinama prešućivala i za vrijeme De Gaula i Mitterranda  - krivnja Francuza se umanjivala. A zna se isto tako da Židove u Francuskoj nisu odvodili Nijemci već francuski žandari i čak gradonačelnik mjesta gdje su predci Anne Berest živjeli o tome je ostavio pismeni trag. Naime o tome postoje podaci koje spisateljica citira, na primjer izvještaj da Židova više nama - da su svi odvedeni, pa je na taj način riješeno „židovsko pitanje” jer njih u njegovom okrugu nema više. A čak više od pola stoljeća kasnije kada spisateljica s bakom koja je preživjela jer se udala za katolika počinje kod nekadašnjih susjeda postavljati pitanja i istraživati  - ali ne dobiva odgovore. 

Naročito poslije rođenja svog djeteta – ponovo otvara spisateljica ta pitanja. Ona odlazi u kuću nekadašnjih susjeda svojih predaka ali najčešće ne dobiva informacije jer o tome nitko sada ne želi govoriti. Naime po hapšenju Židova susjedi su najčešće razgrabili stvari. I ponovo odlazeći k susjedima s majkom koja je preživjela  - one nailaze na zid šutnje, to je tabu tema među stanovnicima. Ali glasovir svoje prabake vidi u kući njihovih susjeda i jasno je da su mnogi bili antisemiti pa ukoliko nisu u tome što se događalo učestvovali  -  oni su u najmanju ruku prešutno podržavali. 

Čitajući knjigu Anne Berest mnogi će prepoznati događaje koje su proživjeli, posebno i suvremenu pojavu antisemitizma. Slikovit primjer je dolazak njene male kćerke iz škole koja se raspituje jeli ona Židovka i to ne želi biti jer u školi nije dobrodošla. Naime u razredu je mali Marokanac i na njegov nagovor ostala djeca je isključuju iz društva i igre.

Na samom kraju knjige, na zadnjoj stranici saznajemo tko je napisao i poslao razglednicu a ustvari sa željom da se osobe čija su imena ispisana ne zaboravi. To su četiri osobe  - njeni predci koji su stradali u Holokaustu.

Knjiga je potresna, a pisana majstorski, slojevito i napeta. Na zanimljiv način kao u detektivskom romanu zajedno sa spisateljicom svjedoci smo neobične potrage. Zato nije čudo da su mladi čitatelji, srednjoškolci u Europi i kod nas učenici brojnih škola diljem Hrvatske roman „Razglednica” proglasili najboljim.    Roman je kod nas preveden uz potporu Europske unije i objavljen i na preporuku Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Nakladnik „Ljevak” u sklopu projekta „Čitanje u fokusu” podijelio je knjige učenicima i preko 800 učenika sudjelovalo je u čitanju i odabiru najbolje knjige. Također su autobiografski roman „Razglednica” i prikaz snimljenog intervjua učenika sa spisateljicom Anne Berest  bili tema Tribine Kulturnog društva M. Š. Freiberger održane u velikom auditoriju Židovske općine Zagreb u siječnju 2025. Naime bio je organiziran zanimljiv  razgovor učenika srednjih škola iz čitave Hrvatske od Zagreba, Zagorja do Istre, Dalmacije i Slavonije – postavljali su odlična pitanja spisateljici a ona je objasnila kako je saznala i opisala sudbinu svojih predaka koji zbog tragičnog stradanja o čemu se u Francuskoj malo zna i govori  -  i baš zato ne smiju biti zaboravljeni.

Snažna poruka knjige „Razglednica” je da treba pamtiti i da se žrtve Holokausta ne smiju zaboraviti  -  da se zlo koje se događalo ne dogodi nigdje više nikada i nikome.

Piše: Narcisa Potežica, mr.sc.

Blanka Will | Priprema

Uskoro trebam krenuti
na počinak
zaspati i sanjati nešto
čega se ujutro
neću sjetiti
ili utonuti u ništa pod blagim okriljem božice noći

sve sam pripremila za sutrašnje praskozorje
koje će po najavi meteorologa biti bezoblačno

sad jedino treba moći zaspati
pri pomisli kako će žarka zvijeza
prije izlaska nad obzor
alkemijom baciti čini
u trenutku kad sve stane
u velikoj tišini
prije no što se sunce razlije
puninom tekućeg zlata
na površinu kojeg
će slijetati na odmor
ptice selice.

Knižnica i čitaonica Kutina | Olimpijada čitanja

 

Muzej grada Zagreb | Međunarodna izložba graffiti arta, slikarstva, ilustracije i fotografije do crteža, kiparstva i dizajna

U Muzeju grada Zagreba okupit će se dvadesetak umjetnica i umjetnika iz Hrvatske, Srbije, Njemačke, Nizozemske, Španjolske, Velike Britanije, Kanade, SAD-a, Japana i Južne Koreje. Izložba donosi presjek suvremene urbane scene – od graffiti arta, slikarstva, ilustracije i fotografije do crteža, kiparstva i dizajna.