 |
Dragan Jelavić i Tomislav Marijan Bilosnić |
Uz izložbu Dragana Jelavića Profe, Galerija HDLU Zadar Kapetanova kula, 2. lipnja 2025.
Dragan Jelavić (1965.), poznat i kao Profe, istaknuti je zadarski umjetnik čije slikarstvo odražava duboku povezanost s mediteranskim identitetom, osobnom introspekcijom i suvremenim društvenim pitanjima. Njegov opus obuhvaća širok spektar stilova i tehnika, od apstraktnih pejzaža do trodimenzionalnih kompozicija, čime se profilira kao jedan od istaknutijih predstavnika hrvatske likovne scene.
Jelavićevo slikarstvo obuhvaća različite tematske cjeline i cikluse što svjedoči o njegovoj svestranosti i dubokom promišljanju svijeta oko sebe. Jelavić u svojim „fragmentima“ spaja slikarstvo i obradu drva, stvarajući reljefne slike. Kroz apstraktne kompozicije, Jelavić će istraživati suvremene teme vezane uz tehnologiju i društvo. Minimalistički pristup s dvije boje omogućavat će promatraču vlastitu interpretaciju njegovog djela. Bavit će se on i portretima i autoportretima poznatih osoba, radovima nastalim u nekoliko poteza kista. Jelavić će nadalje tematizirti suhozide, pristave, mocire i gromače, koristeći apstraktni pristup i bogatstvo boja. Njegove slike karakteriziraju čiste linije, žarke boje i minimalistički pristup, njegov snažan vizualni jezik i dobra kontrola nad tehnikom rezultiraju upečatljivim i intrigantnim slikama. Slikarstvo je to bogato simbolikom i osobnom introspekcijom, istražujući teme identiteta, tradicije, tehnologije i društva, Jelavić potvrđuje svoju poziciju likovnog umjetnika, što čini i izložbom „Na rubu“ koju danas (2. lipnja 2025. godine) otvaramo, izložbom koja predstavlja specifičnu i vrlo osobnu formu vizualnog izražavanja, u kojoj se preklapaju elementi enformela, apstrakcije, simbolizma i grafičke strukture.
Dakle, izložba, naslovljena "Na rubu", doslovno i metaforički istražuje granice – slikarskog medija, simboličkog jezika, ali i psihičkih i duhovnih prostora. Ova djela nastala u simbiozi kombinirane tehnike, koja uključuje kolažne elemente i grafičke intervencije, pigmentne slojeve i kaligrafske znakove, tvore kompleksno vizualno tkivo sa slojevima značenja i znakova koji se ne čitaju jednoznačno. Dapače, izložba “Na rubu” uranja gledatelja u apstraktan svijet u kojem se formalne granice slike brišu, a tematske se otvaraju prema unutarnjoj seizmici čovjekova iskustva.
U tamnoj, gotovo monokromnoj pozadini, naslućuju se križevi – simboli koji evociraju duhovnost, patnju, ali i strukturalnost. Njihovo prisustvo nije eksplicitno religiozno, već više egzistencijalno, kao tragovi koje vrijeme i traume ostavljaju u čovjeku. U kontrastu s pozadinom, u prvom planu dominiraju usjeci, rasjekline i grafičke linije koje podsjećaju na seizmografske zapise, odnosno metaforu za emocionalne ili psihološke potrese. Posebnu ulogu u kompozicijama imaju mreže, ponekad precizno obojane, ponekad raspršene, koje djeluju kao strukture reda unutar kaosa, mreže značenja koje pokušavaju obuzdati ili mapirati unutarnji nemir. Te mreže nisu samo estetski elementi, već i znakovi umjetnikova pokušaja da u vlastitom likovnom jeziku uspostavi red i kontinuitet.
Središnje mjesto na ovim slikama zauzimaju osobni kaligrafski znakovi, koji djeluju kao unutarnji jezik, osobna abeceda doživljaja. Nisu čitljivi u tradicionalnom smislu, ali funkcioniraju kao vizualni ekvivalenti unutarnjeg govora, možda čak i molitve ili dnevnika. Ova vizualna kaligrafija spaja umjetnikovu emocionalnu gestu s estetikom avangardnog izraza, čineći slike dinamičnim, živim površinama na kojima se privatno i univerzalno isprepliću, ali Jelavić ovom izložbom ne nudi odgovore o suvremenoj zbilji, već otvara pukotine kroz koje se nazire krhkost suvremenog postojanja. Kombinacijom enformela, simboličkog i apstraktnog izraza, njegov rad ulazi u dijalog s europskom modernističkom i postmodernističkom tradicijom, ali zadržava i snažan autentični lokalni pečat.
Na kraju, izložba "Na rubu" Dragana Jelavića Profe predstavlja likovnu seizmografiju unutarnjih stanja, mapu pukotina i pokušaj njihovog zacjeljenja kroz umjetnost. To je umjetnost koja ne teži ugodi, već istini – slojevitoj, tamnoj, ali i pročišćujućoj.
Zadar, 2. lipnja 2025.