Božica Jelušić | Skupljajući krhotine od kutije

Poželiš li nekad da ti čuvam patke,

Da krumpire vadim ispod trule cime?*

Na ledini slažem zrnje i alatke,

Dotrajat će možda zalihe do zime.

Biva to sa svima, no priznaju rijetki,

Da korijenje jedu i da čemer žvaču.

Svi bi htjeli ljubav-pticu u krletki,

I odsutnu drugu, da za njome plaču.

Imam li još vjere da brda pomičem?

Gorušice zrno ko tamjan se pali.

Kraj prozora sjedim i u mraku sričem:

"Meni fali Muza, meni Muza fali!".

Kad se priča svrši i kad vrata lupnu,

U ponoru nekom nađeš se dubokom.

Pa progoniš snove, kao divljač krupnu

Dok nišan se magli pred staračkim okom.

Poljupcem ne smiriš mahnitu Pandoru,* *

Strši goli jablan u sivoj daljini.

Niti su nas vile hranile u zoru,

Niti je moj život ono što se čini.

____________________________________________

* cima -lišće krumpira i repe, gornji dio iznad gomolja

*Pandora- "Sveobdarena", ona koja je iz radoznalosti otvorila kutiju svih zala i pustila ih u svijet.

Kvizaško-glazbena večer "1100 godina Hrvatskog Kraljevstva" Gradske knjižnice Kaštela privukla brojnu publiku

Nastavi stihove domoljubnih pjesama i riješi pitanja iz hrvatske povijesti - pub kviz Gradske knjižnice Kaštela u Kaštel Sućurac privukao brojne posjetitelje

Glazbeni pub kviz Gradske knjižnice Kaštela povodom 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva koji je održan u parku Gojača u Kaštel Sućurcu privukao je brojne natjecatelje koji su se okušali u poznavanju hrvatske povijesti i zajedničkom pjevanju hrvatskih glazbenih uspješnica.

Zanimljiva pitanja, puno dobre glazbe, grickalice i osvježenje uz bogate nagrade sponzora u Kaštel Sućurac dovele su iskusne kviz ekipe, baš kao i sasvim nove ekipe koje su po prvi put sudjelovale u pub kvizu. Testirajući svoje znanje o hrvatskoj povijesti, hrvatskim knezovima i kraljevima te nastavljajući stihove najpoznatijih domoljubnih pjesama kao što su Od stoljeća sedmog,  Glasna jasna, Vila Velebita, Croatijo iz duše te ljubim i ostalih, natjecatelji su zajedno s iznimno nadahnutim glazbenicima Nedjeljkom Kovačevom i Miroslavom Miše stvorili nesvakidašnje ozračje, tako da su im se uskoro u pjesmi pridružili i slučajni prolaznici, turisti i brojni gledatelji.

- Gradska knjižnica Kaštela je ove godine po prvi put organizirala kvizaško-glazbenu večer, novi projekt povodom 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva, koji je podržalo i Ministarstvo kulture i medija RH, baš kao i Splitsko-dalmatinska županija, Grad Kaštela i Turistička zajednica Grada Kaštela te Ribola d.o.o. Svima njima ovim putem upućujem veliku zahvalu. Pub kviz općeg znanja obogatili smo  pitanjima o kralju Tomislavu i drugim hrvatskim kraljevima i knezovima povodom 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva. Cijela večer upotpunjena je nastupom Nede Kovačeva i Miroslava Miše čije smo nadahnute izvedbe domoljubnih pjesama uklopili u kviz kroz dio nazvan Nastavi stihove. Na ovaj način želimo upoznati mlađe generacije s pjesmama uz koje su odrastali njihovi pretci u doba Hrvatskog narodnog preporoda, kao i njihovi djedovi i bake, a pjevat će se i trenutno u hrvatskom puku najomiljenije pjesme koje su nezaobilazan dio svih slavlja i okupljanja. Sudjelovanje je besplatno, bez kotizacije, što znači da nitko ne može ništa izgubiti, a svi mogu osvojiti vrijedne nagrade. Mogu reći kako me iznimno raduje što je ostvaren najvažniji cilj današnjeg događanja – brojni sudionici kviza, ali i slučajni posjetitelji, baš kao i brojni turisti i gledatelji ujedinili su se u ovoj ljetnoj kaštelanskoj noći pod vedrim nebom u zajedničkoj pjesmi i druženju, stvarajući predivnu atmosferu – istaknula je ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela Renata Dobrić, na čiju inicijativu i prema čijoj ideji je organizirano ovo događanje.

Okupljeni u 24 ekipe, natjecatelji su se, osim rješavanja upita povezanih s hrvatskom poviješću, okušali u rješavanju asocijacija povezanih s 1100. obljetnicom Hrvatskog Kraljevstva, nastavljanju stihova hrvatskih domoljubnih pjesama te pogađanju naslova serija i filmova. Sve ekipe borile su se za osam vrijednih nagrada koje su osigurali pokrovitelji kviza, pa su tako svi oni mogli osvojiti sat jahanja za cijelu ekipu na Ranchu OPG Vukorepa; rafting turu na Cetini kod Rafting Cetina Tours; nagradu Mesnice Bošnjak, jumbo pizzu i piće u Konobi Intrada, jelo po izboru u restoranu 3 Pite Materine, koktele za ekipu u Strings Cocktail Baru, bocu vina Vinarije Putalj i piće u Caffe baru Roko.

Zajednička pjesma pod vedrim nebom, hrvatska povijest, smijeh, radost i prijateljsko ozračje obilježili su Kvizaško-glazbenu večer Gradske knjižnice Kaštela iz koje su najbolje ekipe otišle kućama zadovoljne, odabravši nagrađe po vlastitom izboru.

Tekst i fotografije: Ivo Perković

Kako je bilo pogledajte na poveznicama:

https://www.tiktok.com/@gradskaknjiznicakastela/video/7527399357281275158

https://gkk.hr/djeca-i-mladi/pub-kviz-pod-zvijezdama-park-gojaca/

https://www.tiktok.com/@gradskaknjiznicakastela/video/7526983393725140246

https://www.tiktok.com/@gradskaknjiznicakastela/video/7525774920865926422

https://www.facebook.com/photo/?fbid=771157528582652&set=pcb.771160121915726

https://www.instagram.com/gradskaknjiznicakastela/

Ankica Anchie | Zemljo, gdje sam izgubila ime

 

Ljudi moji!
Zemljo ognjišta i sjenki,
Gdje sam to umrla
a još hodam?

U prsima mi cvili
vijek stisnut u jednu suzu.
Niti mi spokoja, niti mi kosti.
Ni pjesmi glasa.

Na čijem sam kamenu ostavila
ono što je bilo moje ime?

Bog zna —
al’ šuti.
Anđeli —
ali zavezanih očiju.
A tišina —
dublja nego grob.

Nosim na jeziku riječi
koje nitko ne razumije.
Jer nisu napisane,
već su zaplakane
među rebrima svijeta.

Nad glavom mi mjesec
k'o razapet kruh.
Ni da nahrani, ni da utješi.

I vjetar, k'o kletva predaka,
lomi mi misli,
šapće mi sudbinu
na jeziku kojeg se ni Bog ne sjeća.

Rekoše mi:
"Ne ostaj dugo među sjenama."
Ali što da činim,
kad sjene
imaju toplinu
koje ljudi nemaju?

Rekoše:
"Ne daj dušu."
A ja –
ja je ostavila u krilu majke
kad me posljednji put zvala
kroz san.

I sad koračam:
Ni put, ni raskršće.
Ni dan, ni noć.
Samo vječnost
što se šulja
u haljini izgubljene kćeri.

O Bože,
ako me još pamtiš,
napiši me
na dlan vjetra
da bar lišće zna
da sam prošla.

Izložba Borisa Demura u galeriji Gina

U Caffe galeriji Gina u Zadru, u četvrtak 17. srpnja 2025. godine, u 20 sati, otvorena je izložba crteža Borisa Demura (1951-2014.), jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika druge polovice 20. stoljeća, koji je obilježio likovnu scenu kroz četiri desetljeća intenzivnog i inovativnog djelovanja.

Zadarsku likovnu publiku pozdravio je utemeljitelj i voditelj Galerije Gina gospodin Dario Longin, dok je o umjetničkom djelu Borisa Demura govorio književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić, član HDLU-a, u čijoj se suorganizaciji i odvijaju izložbe u Galeriji Gina. 

Bilosnić je između ostalog istakao kako je Demur u početku poznat kao član Grupe šestorice (Mladen Stilinović, Sven Stilinović, Vlado Martek, Željko Jerman, Boris Demur, Fedor Vučemilović), koja se priklanja tzv. „novoj umjetničkoj praksi, stvarajući konceptualne slike, fotografije, tekstualne objekte, video-radove i instalacije, dok se Demur od sredine 1980-ih, sve se više usmjerava prema introspektivnoj i meditativnoj dimenziji stvaralaštva, a spirala postaje njegova središnja forma izraza. Prvi puta spiralni motiv koristi 1983. godine, a od tada postaje konstanta njegovog likovnog govora – motiv koji nije samo dekorativni element, već simbol cikličnosti, unutarnjeg rasta i duhovnog putovanja.

Boris Demur ostaje jedan od ključnih likova hrvatske suvremene umjetnosti, zaključio je Tomislav Marijan Bilosnić. Njegovo djelo predstavlja rijedak primjer dosljednog i dubokog istraživanja jednog motiva i njegovog beskrajnog potencijala. U svijetu u kojem prevladava brzina, senzacija i promjena, Demur je gradio suprotnu paradigmu: tiho, uporno i kontemplativno slikarstvo kao čin duhovnog otkrivanja.

Mario Lobor | Gotičarka u drugom Berlinu

Mlada 19 ljeta, hoda gradom starim 700

A podijeljenim 28

Odjevena u crni kaput (nikada crveni), i čizme sa zakovicama

S crnim šalom oko vrata, koji skriva ožiljak

A garava kosa leluja se na hladnom vjetru

Dok tamne, maglovite oči pričaju jednu priču.

Danas je 9. studenoga 1992., tri godine od slavnog pada

I osam do novog stoljeća

I novog milenija.

Ovo je sada Drugi Berlin.

Ne novi, nego drugi

Jer novo podrazumijeva nešto popravljeno, i dobro.

(Barem bi trebalo.)

A stari je odavno u prošlosti.

Ne postoji feniks koji se diže iz pepela.

Na godišnjicu prošle jeseni

Malo poslije deset navečer

Šetala je pored Berliner Doma

Koja je godinama bila čamila na mrskom istoku

I vidjela je troje mladih ljudi

U crvenim košuljama

Kako na zidu pišu

"Slava velikomu Stalinu, tvortsu Konstitutsii SSSR!"

Prigovorila je jednome

Onome s plavom kosom i plavim očima

(Ironično?)

Točne riječi gube joj se u bespućima sjećanja

Oči su mu bljesnule neizrecivom mržnjom

I onda je zasjala oštrica noža.

Tijelo joj je ispunila stravična bol

A dušu iskonski strah

Shvatila je kako se osjećaju oni koji kroče Dolinom smrti

A njene kestenjaste oči sjajile su grimizno.

I odmah se sjetila one Poeve čuvene:

I jedan za drugim popadahu gosti po krvlju poprskanim dvoranama

U kojima su se veselili

I svatko je umirao u očajničkom položaju

U kojem se zatekao.

Smrt ju je čvrsto držala, i u zadnjem trenu ju pustila

Gurnula ju natrag u život, u svijet izgubljenih.

Petnaest šavova, dvije transfuzije krvi (B+)

I mjesec dana šutnje.

Zlo ne nestaje, samo se prelijeva

Tako je oduvijek bilo

I zato sada imamo Drugi Berlin.

Njenu priču ljudi ne znaju

Sjena tog prokletog zida još uvijek visi nad gradom

Kao Damoklov mač.

Njegove su tajne ispisane krvlju.