I eto nas u źalosti (i pratnji bombonijere ,kako se i pristoji) kod - a gdje drugo nego kod zubara. Da podijelimo žalost, a onda račun za njegovu utjehu . Da vidimo što dentalna porota ima reći. Što će učiniti da tri siročića dobiju rodbinu. Točnije, kako će to učiniti. I odjednom komplicirana zubna stvar iz usta zubara posta jednostavna. Ima čak tri rješenja.
Prvo čak i ne košta, ali žulja, fizički žulja: kastanjete iliti narodski dentijera.
Drugo nije baš dentijera jer zadrźava ovu trojicu zadnjih boraca u donjem redu, ali im valja pokriti glave navlakama, a onda na kukice zakačiti pokretno zubalo. Ne, ne hoda ono uokolo, nego se može skinuti kad žuljanje prevrši mjeru, pa opet vratiti kad zatreba radnih zuba(onih koji melju kad na tanjur naleti meso). E, ovo rješenje ima svoju cijenu: četiri moje mirovine(!). Pa uzmi ili ostavi.
Treće rješenje je elegantno, gospodsko, s filmskim osmijehom i ne mrda iz usta:
implantati iliti vide koje će nositi nove zube. Posadiš četiri, dobiješ 12 zuba. To ne može ni hibridno ni GMO sjeme(e,da to agrar čuje!).
Gospodska mu je i cijena: drugo rješenje puta dva. Pa tko voli (čitaj
ima), nek izvoli (iskeširati, iskreditirati, ispozajmljivati...). A ljepota se uvijek plaćala.
Imam ja i četvrto rješenje: ovo ne žulja ni desni ni džep, ne treba ni zubare ni zubne zidare, ne šeta iz usta, ne smiješi se kao filmska diva. Za njega mi treba samo jedna stvar: mikser(!?), dječja zdjelica i žličica . Ili, može i bez miksera (nije ni on mukte): vrećica Čokolina, Keksolina, Medolina...i sličnih -ina. I svi sretni! Djetinje sretni. Moja je baba umrla u devedesetoj sa samo tri zuba u glavi. Nije vidjela zubara, nije imala mikser, a Čokolina se još nisu sjetili. Govorila je: "Ako dica mogu ist bez zuba, mogu i ja sa svoja tri." I ode sa svoja tri mušketira na onaj svijet u blaźenom neznanju o implantatima. Ali ja znam. Dakle, mijenjam mušketire za implantate. I osmijeh Mona Lize.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.