Dariji Žilić
Stvarnost je njena muza što tinja u pogledu
Kao jagode zrele, orah što pušta žilje.
Aroma slatka smilja penje se nedogledu,
Očima meka sjaja, sitim ocvale zbilje.
Prstima boje sljeza na vagu slova meće,
A nije lako steći imunost jaka bljeska.
Srcu se pjesma javi mekim šapatom sreće
Dok hitre misli teku poput finoga pijeska.
Poriv je katkad žestok iskaz olujna vjetra
Zbog koga golu stvarnost čvrsto u ruci drži.
Makar mokra i skliska kao hitra jesetra
Dršće ko suha trava što se u preriji prži.
U travi nježno ljeska krivulja parametra,
A zrele oči traže izvor u svjetlu srži.
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.