O Društvu „KVAK” (a slučajno je naš časopis KVAKA !)

 

Piše:  Narcisa Potežica, mr.sc.

U Muzeju grada Zagreba u Opatičkoj ulici postoji veći broj panoa, fotografija i eksponata koji prikazuju postojanje Društva „Kvak”.

Odmah me to jako zainteresiralo jer sam u prvi mah pomislila da ima neku vezu s našim časopisom za književnost KVAKA, koji već godinama pratim, čitam i sama često surađujem pa mi je uvijek drago kad je objavljen neki moj tekst ( informacija o kulturnim događanjima u Zagrebu ili recenzija neke dobre knjige). 

Pretpostavljala sam da možda ne treba povezivati Društvo „Kvak” s naslovom gotovo istoimenog časopisa, ali ipak sam pitala jednu od urednica i osnivačicu časopisa KVAKA, inače poznatu književnicu Sonju Smolec. A ona mi je odgovorila da je skoro isto ime „samo slučajnost”.

Ipak nekoliko riječi o riječi o Društvu „Kvak”, o tom zgodnom društvu ili kako bi danas rekli udruzi, koje su osnovali građani Zagreba zbog organiziranja priredbi, predstava, zatim vrlo sadržajnih zabava i uopće ugodnog druženja u Zagrebu krajem 18.stoljeća. 

O tom društvu piše da je Društvo „Kvak” osnovala u Zagrebu 19. rujna 1879. god. grupa istaknutih građana. Sastanci su se održavali svake subote. Izdavali su i vlastite novine „Kvakavčki viesnik” i posebno njegovali glazbu. Priređivali su i igrokaze a glavne predstave priređivane su na Silvestrovo (31. prosinca) i na pokladni utorak, kada su mogle iznimno sudjelovati i dame, jer je ovo društvo bio ekskluzivni muški klub. 

U Muzeju je i tonirana i kaširana fotografija (slikano u Zagrebu, oko 1980.) i na njoj su Jaroslav pl. Vukanović, sudac (piše JAPA KVAK) očito je bio predsjednik, Šandor Sajević, član HNK (MUNGOKVAK), Carl Albrecht, vlasnik tiskare  (TYPOKVAK), gdje se tiskalo njihovo glasilo, zatim Ferdo marcheze Strozzi, blagajnik Nar.kazališta (KVAKOLINO) – jedan od utemeljitelja a navedeno je još nekoliko istaknutih članova. 

U Muzeju je uz zanimljive fotografije u izložbenom ormariću postavljeno nekoliko predmeta koji pokazuju o kakvom se Društvu radi. Svoje  prostorije koje su bile na Gornjem gradu u Demetrovoj ulici 3 nazivali su „bara”. 

Tako je svatko  „stupanjem u baru” dobio slikokvak a poznati slikar Menci Clement Crnčić nazvan cimer Slikokvaka je 12. siječnja 1907. naslikao svoj kvakački autoportret  - žabu koja slika marinu  (njegov omiljeni motiv) s natpisom „U ljetu na moru, u zimi u školi slikanjem muči se danak svoj. Al u subotu zato rado u Kvaku veselo pijem kao Slikokvak” .  

Naime član društva „Kvak” dobivao je šaljivi portret prema kvakačkom nadimku po profesiji. Te slike su bile na zidu u njihovim društvenim prostorijama. Svaki Slikokvak je naslikao Clement Crnčić na duhovit i satiričan način i postojali su portreti gotovo svih kvakača tog vremena, do 1930.godine, a poslije ga je na tom poslu naslijedio Branko Šenoa. Društvo je prestalo djelovati početkom Drugog svjetskog rata.

U Muzeju grada Zagreba je nekoliko originalnih predmeta kao zastava s natpisom „22.IV. 1937. Klub KVAK” i pozivnica na kojoj piše „Pozivnica za Silvestarsku kvakanciju koja se održava na staro ljeto 1893.”

Eto tako su živjeli, družili se i zabavljali nekada kulturni djelatnici grada Zagreba.

A mi sada imamo sličnog imena internetski časopis za književnost KVAKA  - za zabavu i više od toga – pratiti se može svaki dan, a ujedno naša KVAKA  kao pravi časopis ponekad ugleda svjetlo dana i u papirnatom obliku – možda će također osim za čitanje poslužiti za neku izložbu u budućnosti.