Tamo gdje svaki tanjur ima svoju priču,
svaka njegova šara i krhotina,
tamo gdje nekada prepuna kuća
tiha je sad
i samo duhove prošlosti žudi
i njih još jedine prima -
sad moj je dom.
Tamo gdje ostavljen propuh
I lupanje kuhinjskih vrata
ni viku, ni žamor ni psovku ne priziva, već samo sjene,
tamo, u nekada prepunoj kući -
još dišem ja.
Al tamo nema života.
Tamo,
u domu tom,
Ima li uopće mene?
Kolumne
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.