Suza koja oko guši,
jedan dan će nacrtati osmijeh
na propalu licu
i udaviti se se u osušenim brazdama
rastrzana kroz dušu
i vene ljudskog bića.
I grlo je više ne voli,
a oko moli da kapne,
da mu ne udavi zjenicu
i ukrade posljednju svjetiljku
koja jedva svjetluca u izgubljenoj daljini.
Gorki nemir izlijeva se na tvrdoću usana,
tako da dršću i ne propuštaju ni riječi.
_____________________________________________________
Presušit će se - jednog dana,
kada zalazak proguta izlazak sunca,
noć – jutro
vatra – suhe grane,
čovjek - vječnost,
da zadrži svoj osmijeh.
S makedonskog preveo Nikola Šimić Tonin
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.