Željka Bitenc | Pola para naušnica, prsten i stalak za tortu od plavog stakla

Moje jedino nasljedstvo.

Ona, 

zlatna, spletenim košaricama zaštitnički stišće crveno oko, 

iscrtkani sitni talisman obrubljen ženskom snagom duboko čuvan u bolnoj utrobi  

- probuđena bukti.

On, krug,

tanušni zapis o ljubavi mojih roditelja o kojoj ništa ne znam,

brisač je nejakosti, snažno oživljava osjećaje, okreće se, 

podsjetnik je na temelj, pobožnu čistoću (danas nitko ne zna što je to)

zgaženu 

nogom punom žuljeva i jaukom nesigurnosti.

Plavo staklo, podsjetnik na torte i slavlja, 

lagodnost zamotana na dnu odmara u debeloj zimskoj vesti, 

daleko je, daleko...

kao vrtuljak jedne noći obasjan žutim lampicama.

I samo ga ja mogu vidjeti.