Purim je jedan od najveselijih židovskih blagdana, a obilježava se u spomen na spasenje Židova u drevnoj Perziji. Ujedno je to i najdramatičniji i najzabavniji blagdan, dan blagovanja i radosti. Ove je godine proslava Purima 23. ožujka (od 23. do 24. 3. 2024.).
Židovi ustvari slave dva povijesna čuda izbavljenja – a to su blagdani Hanuka i Purim, pa se za vrijeme paljenja blagdanskih svijeća izgovara i blagoslov „za čuda“. Purim je blagdan kada se slavi čudo izbavljenja od fizičkog istrebljenja čitavoga naroda, dok Hanuka simbolizira spas od duhovnoga uništenja.
Purim kao stariji od dva blagdana, kojima se slavi čudo izbavljenja, slavi se u ranoproljetnome mjesecu adaru, koji odgovara veljači ili ožujku. Purim i Hanuka nazivaju se “malim” blagdanima, jer nisu obuhvaćeni šabatnim pravilima o zabranama rada, ali su po omiljenosti u samome vrhu među blagdanima.
Purim podsjeća na događaj prije otprilike 2300 godina u Perzijskome Carstvu, koji je opisan u biblijskoj knjizi o Esteri. Carev ministar Haman naredio je da se ubiju svi Židovi, da ih se istrijebi iz Carstva. Međutim, careva žena Estera, porijeklom Židovka (još se zove i Hadasa) nikome u početku ne otkriva pravo ime - uspjela je mudrošću i hrabrošću spasiti svoj narod. Pred carev je sud iznijela zlu nakanu njegova zlog ministra, te je car naredio da se upravo Hamanu dogodi ono što je bio namijenio Židovima. I tako bi…
Najmanja je obveza da se na Purim u sinagogi dvaput čitaju biblijske knjige o Esteri, čitane s kožnatoga svitka, megile (što hebrejski znači otkrivanje, a Ester sugerira na nešto skriveno).
Megilat Ester je jedinstvena knjiga u židovskoj Bibliji i po tome što je uz "Pjesmu nad pjesmama" jedina knjiga u kojoj nijednom nije spomenuto Božje ime jer je je Bog u Tori najavio da će "sakriti svoje lice" od židovskoga naroda prateći tako drže li se njegovih zapovijedi: stoga je uz taj blagdan običaj skrivanja pod maskama ili bar stavljanja krinke.
Tijekom Purima slijedi proslava i običaj da se uz jelo popije crno vino te daje milostinja za siromašne; a uobičajeno je poslati hranu najmanje dvojici prijatelja te se maskirati – budući da je to doba velike radosti!
Proslava se također tradicijski obilježava igrokazom o biblijskoj priči o Esteri i zabavom pod krinkama, pa se svi maskiraju (u to doba godine, obično se u veljači i u europskoj tradiciji karnevala pleše, veseli i buči pod krinkama – maskama; također treba podsjetiti na to da je i u pojedinim poganskim obredima bio običaj istjerivanja zloduha zime).
Pod krinkama se dolazi na službu u sinagogi, čita se knjiga o Esteri i na svaki spomen zločinca Hamana snažno se buči čegrtaljkama, viče i udara nogama o pod. U srednjem vijeku, kada su Židovi u europskoj dijaspori vidjeli i proživjeli mnogo više teških, pa i tragičnih dana negoli mirnih i spokojnih, Židovi su Purim dočekivali osobito s radošću i velikim nadama da će se Bog i njih sjetiti i spasiti ih onako kako je spasio njihove stare u Perzijskome Carstvu.
Tradicijski se stoga i danas za proslavu pripremaju Hamanove uši, trokutasti kolači punjeni džemom ili makom (može i orasima), jer Haman je glavom platio svoju zločinačku namjeru. Iznimno se, jedino toga dana u godini, radi neobuzdanog veselja koje taj dan donosi - piju i razna alkoholna pića (iako se mnogi toga više ne drže). Sve ovo donekle ruši uobičajene ograde ponašanja i u sinagogi; te se na taj dan i u sinagogi izaziva mnogo veselja i smijeha baš onako kako i treba zaživjeti pod maskama najveselijeg dana u godini.
Pritom se čestita govoreći: Sretan Purim, Purim Sameah!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.