Ispovijed jedne čitateljice

O romanu Vanje Obada "Jogurt i gospođa Freiman"

(ilustrirala Željka Gradski; Zagreb: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2021.)

Piše: Mirjana Mrkela 

Jedinci

Jedinac je jedino dijete u obitelji. Jedinica je isto to, samo ženskog roda. Jedinicama je malo teže, jer ta riječ ima i drugo značenje. Znam to pouzdano, jer sam i sama jedinica.

Osim što sam bila jedina u roditelja, bila sam i jedino dijete u zgradi. O svojoj razmaženosti, mogla bih napisati policu knjiga. Primjerice, jesti nisam htjela ništa zeleno i ništa s čega kapa ulje. Također, ništa što se mora čvršće žvaknuti. Koru su mi odvajali od sredine i sjeckali u sitno. Koru sa smokava gulila sam i sama. Peciva sam umakala u kakao. Bajaderu sam lomila na pola.

Kada sam se razboljela, svi susjedi su me posjećivali. Kada sam slavila, svi su me darivali. Svisusjedi su se oduševljavali mojim uspjesima, mojim haljinama, mojim frizurama. Svi su hranili moju mačku. A kada su spremali nešto ukusno, uvijek je bilo i za mene.

Pekmez

U životu sam kušala puno džemova, pekmeza i marmelada, ali još uvijek nisam sigurna što je što. Džem bi trebao biti kad su ostali komadići voća. Ipak, nekako se najviše sjećam riječi marmelada.

U mome djetinjstvu, kupovale su se limenke marmelade teške pet kila. Bila je najčešće miješana, od šljiva ili od šipka. Bile su zapravo male razlike i po mirisu i po ukusu. Jedino je marmelada od šipaka malo crvenija. Na limenki su bile nacrtane velike zgrade s puno prozora. Ne znam je li to značilo da je iza svakog od tih prozora po jedna limenka. Ili te sa svakog prozora netko promatra dok se oblizuješ.

Naravno, mnogi od mojih susjeda su ukuhavali to nešto: slatko, ljepljivo, mirisavo. Moj prijatelj Vanja Obad najradije kaže pekmez. Nekako mu najtočnije opisuje o čemu se radi.

— Postoje i slične riječi, iz iste obitelji. — podsjeća me Vanja — Pekmezast, pekmeziti.

— Ja nikad ne pekmezim. — odmah sam se pobunila.

Jogurt

Je li Jogurt pekmezio, sami ćete provjeriti ako pročitate Vanjinu knjigu. Naslov glasi: "Jogurt i gospođa Freiman".

Zapravo, nisam sigurna zašto Jogurt ima taj nadimak. Jogurtast sigurno nije, a nije ni pekmezast. Ima skoro devet godina, što se ne bi moglo zaključiti po njegovom rastu.

I, zamislite kako sam se razveselila kad sam pročitala: Jogurt je jedino dijete u svojoj zgradi! Iako postoji kućni red, on noću ode u stan gospođe susjede.

"Ali ipak, bilo je nečega zanimljivog u ovom noćnom posjetu. Nekako mu se, opet, nije išlo kući."

Jogurtovi susjedi

Dječak zvan Jogurt ima troje susjeda. Svatko od njih neobičan je na svoj način.

Gospođa Freiman pjeva kao u operi. Susjedima to nije drago.

"— Ne znam jesi li primijetio, ali oni umjesto melodije uvijek čuju buku? Uvijek sam razočarana time."

Međutim, Jogurt ima razumijevanja. Sluša i ugodno mu je. Ni njegovom mačku nije loše.

"Bilo je, zapravo, jako glasno. Prozor u dnevnoj sobi bio je širom otvoren i Jogurt se pobojao kako bi mogle ispasti staklene figurice koje su se ljuljale na prozorskoj klupici. Opazio je, ipak, kako Mačku sve to potpuno prija."

Osim ljubavi prema pekmezu, Jogurt i gospođa Freiman su suglasni i glede buke.

"— Kad ne stvaram buku, nitko me ne primjećuje A kad stvaram buku, onda su svi jako ljuti na mene. — rekao je razočarano kad se smjestio za stol i dohvatio najveću krišku pohanog kruha.

— Da, to je uvijek strašno naopako. — rekla je gospođa Freiman koja je i sama s tim imala problema."

Sve je u njihovoj zgradi ustaljeno i uredno. Na red pazi Nadglednik. Njegov kućni ljubimac je kornjača. Njegova tajna želja je druženje s gospođom Freiman.

"Nadao se kako gospođa Freiman, koja je godinama živjela sama, ne prima nikakvog gosta iz Opere. On bi mu mogao pokvariti sve planove i prije nego što je on sam skupio hrabrosti odvesti gospođu Freiman na kavu i ledene kocke. Zato je morao odmah nešto učiniti, iako mu još nije padalo na pamet točno što".

Tajna želja drugog susjeda, gospodina Čajkovskog je da postane nadglednik. Za sada, on obrezuje ukrasne biljke pred svojim vratima. Svakoga jutra odlazi na posao. I sve je uvijek isto dok se ne umiješa Jogurt.

"Jutros ne samo što mu je sve krenulo naopako. Još je i sjedio s obrnute strane autobusa. Ali kad se smjestio i između nogu zataknuo kišobran, učinilo mu se da ovako, naopako, može opaziti neke sasvim drukčije stvari. [...] I dok je autobus jurio kroz grad, ovako, s obrnute strane, činilo mu se kako bi mogao učiniti nešto što dosad nikad nije - promijeniti plan koji je imao za predstojeće poslijepodne."

Možda ćete i vi smisliti novi plan nakon što pročitate roman "Jogurt i gospođa Freiman". Ili ćete, kao što kaže ilustratorica ove knjige, otvoriti vrata nepoznatom.