Sljedeći sudbinu brojnih mjesta u Hrvatskoj i ovo zapadnoslavonsko selo gubi borbu s demografskom istinom. Naizgled je riječ o samo još jednom u nizu sela u Slavoniji koje polako nagriza zub vremena i komu blijedi natpis na žutoj tabli. Ipak, njegova ga prirodna ljepota i zemljopisna veličina još uvijek izdvajaju među naseljima u neposrednoj blizini. 
Foto: Matija Brcković
Rulet geografije i prirode dodijelio mu je nepregledna šumska prostranstva i raznoliki, gorski krajolik koji se međusobno savršeno sljubljuju. Baš kao Papuk i Bilogora, dvije brdovite sestre kojima Levinovac djeluje poput svojevrsnog trbuha. Očito su, većinom, lički ljudi prilikom dolaska na to područje pomno birali buduća ognjišta. Obronci na koje su ponijeli svoje nekadašnje živote neodoljivo podsjećaju na lički i manjim dijelom karlovački kraj iz koga se pristiglo za boljim životom, stoga ne čude narodne priče koje govore kako su došljaci selili vlakovima čitave kuće i ambare te ih utisnuli iz jednog svog doma u drugi.
Mitrovica, Ciganska dolina, Bing pustara, Lička kosa, Drum, Čatinac i Bjeljevina. I ti zaseoci i sokaci također svojim prepoznatljivim i mističnim imenima pričaju svoje životne priče. Svaki za sebe. Poput zavičaja u zavičaju. Poput srca u srcu.
Iako se te levinovačke enklave, međusobno razdvojene uskim cesticama, neurednim brdima i šumarcima ponešto razlikuju, levinovački je čovjek uistinu jedinstven. Prkosan, vrijedan, temperament i nepredvidiv. U isto vrijeme glasan i šutljiv. Carstvo emocija i kraljevstvo hladnoće. Stopio se s obzorom koji pružaju najveće mjesne visine. Njegova se narav razlila i drugim kontinentima koji ne zaboravljaju i njeguju ljubav prema svojoj dalekoj prekooceanskoj djedovini.
Unatoč snažnoj dijaspori, posebice onoj lokalnoj i vedrom duhu malobrojnih stanovnika, Levinčana je sve manje. U zapuštene, životnom paučinom prekrivene, zaseoke i sokake doselila se tek tišina, budući gospodar i jedini stanovnik mjesta. Krošnje silnih šumskih prostranstava iz dana u dan sve su glasnije, a dječji je glas sve rjeđi. Sudeći prema spomenutoj demografskoj istini i ljepuškasta škola u samom srcu naselja ispraća svoje posljednje đake. Mjesta bez dječje graje i zvonjave bicikla prestaju biti mjesta.
Ona zaista postaju samo još jedan izblijedjeli natpis na žutoj tabli.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.