Kolumne

nedjelja, 7. svibnja 2023.

Patnje mladog autora

 

... mogu biti i svakodnevne patnje nakladnika

Umjetna inteligencija

Piše: Jelena Hrvoj

Tehnološki napredak je neizbježan. Pomalo mi je nadrealno pisati da sam u svojih 36 godina doživjela cijelu paletu tehnologije. Od Commodore računala, uvođenja „fiksnog" telefona, dial-up interneta, Nokia 3310 mobitela, pa do današnjeg dana kad na dlanu držimo spravicu koja nas u treptaj oka spaja uživo s ljudima koji žive na drugom kraju planete. 

Za sljedeći sam se dio morala uhvatiti internet pretrage, pa se nadam da neću prenijeti pogrešne informacije. Naime, bilo je pitanje vremena kada ću guknuti na temu umjetne inteligencije (AI). Šokirala sam se kad sam pročitala da je prvi uspješan AI program napisan 1951. godine. Prisjećam se nekih, nazovimo to tako, primitivnih AI programa s kojima smo se poigravali kao klinci. Benigne igrice, ništa drugo. 


U današnje je vrijeme AI pak prerastao u nešto veliko. I dalje ne smatram da je pojava istog nešto loše. Kao i sve, ako se koristi s mozgom, može samo donijeti napredak. Na žalost, znamo da većina populacije ne barata mozgom, pa sam tako korak po korak primorana razmišljati o tome kako i što dalje kad je u pitanju upotreba AI tehnologije i autorskih prava. 


Pokazalo se kako umjetna inteligencija s lakoćom generira slike, poeziju, prozu... problem je u tome da jako kvalitetno generira, a k tome je i podosta teško raspoznati razliku između pisane riječi koju je stvorio AI ili čovjek. 


Šuška se da su preko granica već morali zatvoriti mnoge natječaje jer su ljudi počeli masovno generirati priče i slati ih kao svoje autorske. Vjerujem da je pitanje vremena kad će kod nas početi isti trend. A što onda? 


Ako ćemo iskreno, izjava „tehnologija nikad neće zamijeniti talent umjetnika" je jedna poprilično banalna provala. Istina, neki tamo program nikad neće nadmašiti prave kreativce. No kad imate uvid u to kakvi se sve rukopisi zaprimaju, izdavaču će biti jako teško razlučiti što je napisao čovjek, a što program. Čitatelju će pak biti apsolutno svejedno, zar ne? I gdje smo onda? 


Hoćemo li u skoroj budućnosti morati uz životopis tražiti i neku vrstu potvrde o autentičnosti? Što će se dogoditi s autorskim pravima? Je li pisac vrsta koja izumire? Budimo realno, danas možda još ima nijansa u tome kako AI piše naspram čovjeka, ali što će biti za koju godinu? Što će se dogoditi ako postoji sredstvo koje će jednako kvalitetno napisati knjigu u samo nekoliko minuta, za razliku od čovjeka koji tu istu knjigu može napisati u godinu, dvije, tri? 


Sve što sam navela je za sada samo tema za diskusiju. Ili? 


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.