Nadlijeću me noćas snoviđenjâ sjene
dok dlanova tvojih otiske još brojim;
svaki me vrelinom iz mrtvila prene
jer samo u njima bivam i postojim.
Na zdencu tvog glasa žedne usne pojim
ispucale žudeć’ za grudima bijelim
i vrelima strasti uzburkanim , sočnim
u koja ponovo zaroniti želim.
Kada nada sjetu iz bezdana duše
sa korijenom ljutim iščupala bude
doći ću na vjetru iz čežnje što puše
u postelju tvoju tkanu od požude.
Samo ne znam kako preživjet ću vrijeme
kad noć modroj zori kaže doviđenja
a orkan istine bez milosti krene
i rastjera slatke sjene snoviđenjâ.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.