Kolumne

četvrtak, 5. siječnja 2023.

Marija Aleksić | Autobiografija broj 20

 

Opet sam ustala na levu nogu

Stala i zgazila levom onu drugu koja uvek kasni

Neispavana i mamurna sa podočnjacima kao kamenom spoticanja današnjeg dana

Opet su mi ovce pojele snove

Opet si mi u snnu bio ti

Nedodirljiv i nedostižan

Taman kad sam htela da te uhvatim za ruku

Nestao si

Ovce su pojele moje snove

Opet sam skočila iz kreveta kao da žurim tebi 

Zgazila flomaster na podu sobe

Okliznula se i tresnula o pod

Potres me je pomerio s mesta

Izleteo si na momente iz glave od jakog treska 

Ali si se brzinom svetlosti vratio

Sanjala sam te kako radim grafiku tvoje slike

Stojiš okrenut leđima meni

Nedostižan kao što jesi sada

Opet su mi ovce pojele sve snove

Kad bi jastuk progovorio

Kad bi svi snovi izleteli

Nazirala bi se samo tvoja silueta

Tvoja senka

Kao bledi mesec okupan u nebu

Tako si nedostižan

Opet sam to shvatila

Sada sam tužnija nego ikad


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.