U tim ranim devedestim su bile interesantne sve stvari koje su imale elektromotore s tim da baterija nikad nije bilo dovoljno pa sam prenamjenio nekoliko adaptera sa kojima sam pokretao elektromotore igrajući se voltažom – što bi više obrnuo prekidač udesno motor je cvilio jače te se pregrijao, a koji put i nepovratno zapušio. U vrtlu ispred kuće, gdje su did i prastric Jere sadili zelenjavu, postojao jedan manji ograđeni dio ispod nešpule (1). Tu je naime, Sanja i Anja će se sjetiti, bila izgrađena cijela replika grada od zemlje sa sprovedenim žicama koje su bile uzete iz kave (2), te su spojene bile na male žaruljice (ukradene materi od Božića osobito, pukneš jednu, pa serija ne radi, pa ih mama baci, a ja iskoristim – usput rečeno pukao bih je ja namjerno), a serijski spojene rođendanske slamke su vodile vodu iz izbužane (3) boce od Coca-cole u koju se kontinuirana (dobro titrirano) dovodila voda sa gumom (boca je visila 'o taklji (4) ispod limuna do ograde) koja je cirkulirala kroz slamke i radila vodoskoke i fontane u tom malu gradu od zemlje. Bandić nije tad bio ni u primudini šta smo imali / radili. Prijatelj Nino bi donija bagere – igračke koje mu je otac donosija iz vana, a ja sam imao metalnu mašineriju (5) koju bi kupovala mater kao ucjenu na splitskom pazaru (ako bi pokazivala naznake da neće kupiti, ja bih izvodio demonstracije, pa bi brzo odustala jer je volila sa guštom raditi shopping, a mene vodila ka privjesak dok je otac bio na brodu). Kupovali su se i zapakirani plastični vojnici, a imao sam sve veće sile svijeta (Kinezi mi se nisu sviđali jer su bili napravljeni od neke loše plastike , čak su sami vojnici bili nekako nestabilni sa postoljima, dok su Ameri bili itekako stabilni, od neke pune, neprozirne, teže plastike). Mater bi pitala koga ću pozvat od prijatelja na taj dan rođendan, meni je bilo važno da dođe cili razred pa su bili pozvani svi, no nered su radili samo pomno odabrani dan ranije za taj rođendan, pa su ovi ostali fino obućeni bili balast koji se trebao dokazati i iskipati poklone jer tako fino obućeni neka figuraju, kad nisu bili za borbe nego - figuriranje.
Dogovoreno bi bilo izgrađivanje logora u azbestnoj kavi (sad je istu sanirao gdin Mladineo i Sanader u zatvoru) gdje smo logore napravili od odbačenih guma i federa gdje su crvi progrizli tkanine pa je ostao metal, a sve bi se pokrilo sa ternitama (glavni salonitni proizvod, prerađeni azbest). Ratni materijal su bili čepovi od staklenih boca koje bi čekićima spljoštili i natezali na laštrik 'o krokodilku sa čepon (6) – tako napete bilo su dobro dizajnirane puškice na čepove, dok bi takvi čepovi spljošteni daleko dalje „se mašali“ (7) nego oni nazubljeni koju su doduše i jače nazubljene „kožne imprinte“ (modrice, reljefe na koje bi se mater zgražala) zadavali onima koje smo gađali. Gađalo se i sa kuglicama od blata u koje bi se „umijesila“ šiška ili kamen manji, da se dalje maša, a i teže pogodi neprijatelja. U žaru igre gađali smo se i azbestnim cijevima, a gađalo se (mašalo) sa čim bi se god dovatija – šiške – manje od čempresa bi više bolile kad te opale ili one veće od borovine , ali kako bi se rascvjetale - manje nekako bi bolile kad te opale. Tko se bojao se skrio u napuštenu veš mašinu (makinju) di bi od lim pucalo sve što te dovati pa bi te bolila glava od zvuka. Nelo je imao luk i strijele od trstike (8) te noževe i kandžije. Noževe nikad nije koristio, ali njegova je radi toga uvijek bila zadnja. Smatrali smo ako Istočnjaci nadru, da će on naš biti vođa veći od Franje. Tada su bila sva nekako ratna vrimena i nogomet su igrali neki ljudi koji su pričali jezikom u flimovima, a imali su ćelave glave te su trčali mistom, pa su svi mislili da psihički nisu u redu, a navečer bi išli u ratne brodove. Često me otac plašio da možda imaju SIDU, ako nisam znao što je to, tek u gimaziji sam načuo neke stvari o tome. Često su zujali helići koji su vozili valjda hranu ili njih same u Hercegovinu ili nazad di su nosili te plave kacige.
Za obidom (9) bi obično dida mi tija dat plesku zbog nereda u mistu – ja i nas par žešćih koji su me pratili (Nino, Lala, Mušica) bi zaprdili po mistu sa zakačenim laticama bukare (10) 'o rađe (11). Paralelno spojene, davali bi takav trešet (12) da bi odmah radio Mileve javili Marinku (didu po materi) da se držim onog čega bi trebao. Nema ti ništa gore, nego kad tradicionalnom Dalmatincu netko jednako tradicionalan sporekne da nije naučio dite reda. Da se razumimo, pokojna baka Tonka se zgražala, išla je u crkvu i govorila da dragi Bog sve vidi, pa i moj nered i „drljavost“. Drljavost bi katkad u nadi da ću se promijeniti nazvala eufemističnije „nešesnost“, što bi značilo da bi homeostazu (ravnotežu) odijevanja i sklada ponašanja (don Pave bi rekao – „uzgoja“ ) ipak mogao postići ne bih li se svidija kojoj (bojali su se da ću ostati sam, cure nismo šišali par posto, bile su dosadne i skakale su preko laštrika koji nam je tribao za puškice na čepove, a ne da se skače i rastezajući uništi).
Moram priznati da sam se uvijek bojao jedne priče koja me podsjetila na nju, a zvala se „Pale sam na svijetu“. Pokojna učiteljica Antonija je dala zadaću na tu temu, a koju ja nisam uspio dovršiti jer sam imao sto ideja (milijardu sunca u glavi kako reče moj ćaća) što napraviti sa novcima i di ići, ali mi je u startu bilo sve glupo jer imaš sve, a nemaš sa kim sve potrošit, što sam joj i objasnio kada je iza nastave došla kod moje bake popit kavu da se posavjetuje šta sa mnom jer je morala uvijek dati pet , a nereda je stalno bilo.
Najbolje se bilo sakrit u nješpulu (divlje stablo koje je davalo kajsije, la nespola, ima ih dosta uz Mediteran, zadnje vrlo soćne sam vidio u Cinque terre u Italiji) i čekat sa pljucom Mušicu da dođe i zveknit ga u glavu ili u nogu, ovisno o tome koliko se brzo gibao, a brz je i dan danas eno ga 'vata balun u Budimpešti. U Omladincu sam bio i ja cilih misec dana jer je Marinku didu reka trener da sam individualac i da neće to tako te sam stalno bio u kazni morao raditi sklekove i biti po strani, a Mušica, Miš i ovi starijii su bili non stop u fokusu.
Bilo je zgodno punit kašete od kartona napunit je ciglama i pustit ih u more. Kašete bi se uzele ili „U Mande“ ili „Kod Ivne“ (13). Igra bi išla kome dalje more odnese kašetu te ista potone – taj je pobjednik. Biće i sad te cigle na dnu kaštelanskog zaljeva. Oni koji su skužili da se kašeta usmjeri više desno od rta Vranjica bi bili pobjednici jer rijeka Jadro bi dala uzgona kašeti, a ove druge bi otišle u prirodan kontrasmjer cirkulacije mora nošenog maestralom.
Ići u ribe bi isto bilo interesantno. Nino bi uvik govorija strahove da udica može probiti cijelu jagodicu prsta i da je ne smiš vuč na silu prema vanka nego raditi obrnutim slijedom, ali da ti se može inficirat krv , na što smo svi strepili jer brokava je ionako bilo posvud , a i modrica od didova i prastičeva alata iz Salonta u radioni di smo radili – a šta sve nismo.
Mučiti elektromotore napuštenih igračaka isto je bilo interesantno. Spojio bi ih na žice, na osovinu bi nabili okrugle otvarače vode i diktali sve sa žvakačama te spojili na žice od adaptera ili u seriji spojenih 6 baterija velikih od mojih klavijatura. Toliko bi se zagrijala osovina da bi svojevrsni propeler otvarača vode se otkačio i letao okolo, a nama adrenalin skakao. Da je netko tu stavio prst , a ja djelomice jesam, mislim da bi ga 'okinilo. Prastric je govorio da je opasno to što radimo. Da mu pokažemo da možemo mi jače koristili smo fieste, mege i piratke. Stavili bi pod prozor kašetu sa 6 radenskih. U onu srednju bi nabili fiestu i zapalili te pokucali na vrata...od eksplozije bi plastike, stakla bilo posvuda. Šizio je, znao je da mora stati, a mene bi bubnili pleskom kad bi svi sili za stol u podne kad je „švera na šveru“ (14) iliti 12:00h.
1 – la nespola = mušmula, mediteranska voćka iz porodice ruža
2 – kava = lat. Cava – udubina, odlagalište otpada tvornice azbestnih prerađevina Salonit, ali i svega od mještana i obližnje „Građe“ – Solin
3 – izbužan = izbušen. Boci smo bočno napravili rupice na koju smo spajali serijski spojene slamke.
4 – taklja = pritka kojom se podupire vinova loza, drveni štap zapravo
5 – mašinerija = od tal. La macchina, metalni autići
6 – laštrik – vrpca krcata elastinom, proizvođač elastične sile koju je držala štipalica čvrste izrade zvana „krokodilka“ jer je ličila na zubalo aligatora. Aligator je držao spljošten čep.
7 –mašati se – imati dalji domet
8 – trstika – raste uz vodu, iznutra šuplja. Biljka iz porodice trava.
9 – obid – glavni ručak u 12h za radničku klasu koja je radila u Salonitu i u polju
10 – bukara – plastična čaša od jogurta
11 – rađe = žbice bicikla
12 – lomljajući zvuk
13 – dućani u mistu
14 – dvanaest sati
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.