Kolumne

utorak, 14. lipnja 2022.

Anđelko Zablaćanski | Poeziju, aforizme i kratke priče piše od rane mladosti

Anđelko Zablaćanski, rođen je 4. decembra 1959. godine u Glušcima kod Bogatića. Školovao se u rodnom mestu, Sremskoj Mitrovici i Novom Sadu. Poeziju, aforizme i kratke priče piše od rane mladosti.

Objavio je zbirke pesama: Ram za slike iz snova (1992), Igra senki (2004), Ptica na prozoru (2007), San napukle jave (2009), Raskršća nesanice (2011), Pijano praskozorje (2014), Mali noćni stihovi (2019), Noći vučjeg zova (2020), Pero, metafore, tina – izabrane pesme (2021); zbirku aforizama Palacanje (2006); zbirku prevoda ruske poezije Od Puškina do Kapustina (2019); knjigu proze, aforizama i satirične poezije Iza linije (2020).

Na 21. Šumadijskim metaforama u Mladenovcu (2008), u kategoriji kratke priče, dobio je prvu nagradu za pripovetku Vezirove suze.

Na sanktpeterburškom poetskom festivalu Poezija ulice (2014) osvojio je ravnopravno prvo mesto sa još četiri pesnika pesmom Dobročinstvo (Baronu Štiglicu).

Pesme su mu prevedene na ruski jezik i objavljeno u ruskim časopisima, a takođe i na engleski, beloruski i bugarski. Aforizmi su mu prevedeni na makedonski i objavljeni u Biseri balkanskog aforizma (2010).

Priređivač je dobro prihvaćenih i posećenih internet sajtova svetske i naše poezije. Glavni je urednik časopisa za književnost Suština poetike.

Član je Udruženja književnika Srbije.

Živi u Glušcima.



PRAVO NA…


Jesu li dali sve tvoje

što rođenjem ti 

pripada

stopu zemlje, komad 

neba i sunca pune 

poglede

kao kad posle letnje 

kiše duga na reku pada

kao kad mesec vedrih

noći prospe zrake

blede


Jesu li ti rekli da

svitanje ne ume 

da stari

jedina mladost što se

svom početku uvek 

vraća

kao sklad uzvišene 

promisli i običnih 

stvari

kao zavada i ljubav 

s kojima žive sva braća


Jesu li ti otkrili sve 

tajne usnulog oblutka

neuke pretpostavke 

suštine u nečemu 

malom

kao kad u jednu nadu 

svaki se promašaj utka

kao da svi puti su u 

jednom koraku 

zastalom


Jesu li ti pokazali sve 

slike ljudskog 

postojanja

krvave tragove 

zverinja s hudim likom 

čoveka

kao kad pijan 

devičanstvo siluješ bez kajanja

kao početak i svršetak 

svakog minulog veka

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.