Štefanija Kožić | Ivan Sokač: Kiše u travnju“

Zapis o knjizi

Kiše u travnju. Međimurju i mojem ocu zbirka je poezije etabliranog pjesnika Ivana Sokača. Kao što i sam naslov zbirke sugerira, riječ je o lirskim pejzažnim pjesmama koje su vezane za Međimurje, ali istovremeno prožete intimnim temama. Zbirku prvenstveno odlikuju opisi pejzaža, posebice Međimurja, ali se u podlozi nalaze snažni osjećaji koji su, između ostalog, potaknuti nostalgijom za rodnim krajem: »Srce bez zemlje / pusto je i samo. / Kao dijete bez majke / koja je daleko.«; »Nema mi doma, nigdje…«. Uz nostalgiju tematizira se i povratak u zavičaj, ali i otuđenost od rodnog zavičaja: »Postao sam tuđin svuda gdje me ima.«, što uključuje i elemente zaborava i odlaska.

Cijelu zbirku pjesnik uokviruje motivima povezanim s vodom, koja simbolizira život, poput potoka, rijeka, mora, oceana, kiša itd. Kroz opreke svjetla i tame, dana i noći, neba i zemlje, smijeha i suza dotiče se promjenjivosti svijeta. Pjesnik naglašava duhovni aspekt čovjeka tematizirajući ljudsku dušu i um, a bavi se i univerzalnim temama čovjekovog položaja u svijetu, smislom i besmislom, odnosno potragom za smislom.

Posebnu pozornost pjesnik posvećuje rimi i ritmu, ali i stilskim obilježjima, pogotovo slikovitim metaforama:

»Dan za danom / jestivoga stida, / kida vrijeme nesito bez duše.« Bez obzira na to što zbirkom prevladava pejzaž, radi se i o intimnoj lirici. Ponekad je riječ o obraćanju »njoj«: »Tek se sjetim kada legnem / da si ti to blago moje.«, a ponekad samome sebi i vlastitim emocijama. Visok stupanj autoreferencijalnosti (»Prevest ću i pjesmu ovu.«; »To je samo pjesma. Boli dok je pišem…«) očituje samosvijest autora o vlastitoj perspektivi sebe kao pjesnika, a tome svjedoči i sam naslov pjesme »Pjesnik«. Autor u iskrenoj maniri opisuje život pjesnika i izvor svoje inspiracije: »Pjesnik bez tuge ne vrijedi. / Zalud mu dani i riječi. / I pera i misli što troši.« Ključni su osjećaji koji vode pjesnika u njegovom pisanju tuga i sjeta, ali i ljubav: »U meni ne živim samo ja. / Već još netko, tko voli i diše.«

Zbog svega navedenog, zbirka je vrlo kompleksni odraz pjesnikovog duha koji je motiviran potragom za vlastitim smislom života. Čitatelj pomoću ove zbirke kroz suosjećanje s pjesnikom može i sam krenuti na put samospoznaje.

mag. phil. Štefanija Kožić, lektor KIŠE U TRAVNJU Ivan Sokač (Beograd)  -  Naklada LARA, Zagreb 2022.

Bilješka o autoru

Ivan Sokač rođen je u Beogradu 1975. godine, porijeklom Međimurac. Prozni je pisac i poeta, član Udruge književnika Srbije. Do 2022. godine autor je deset publikacija beletristike. Nagrađen ordenom Antona Pavloviča Čehova, koji dodjeljuje Savez pisaca Rusije za doprinos suvremenoj ruskoj književnosti, nominiran u Moskvi za književnu nagradu »Sergej Jesenjin« (2018) i uvršten u »Antologiju ruske poezije« (2019). Prestižno izdanje suvremene poezije na njemačkom jeziku »Frankfurter Bibliothek« (August von Goethe, 2020), prisutno u nacionalnim knjižnicama Njemačke i Švicarske, Bečkoj državnoj knjižnici, kao i Nacionalnoj kongresnoj knjižnici u Washingtonu, također sadrži pjesme Ivana Sokača. Prevođen i veoma prisutan u inozemnim i regionalnim književnim krugovima.